Ostalo

Dan kada je utihnulo sve, dan kad je otišao netko naš

Dalmacija nikad ne sagiba glavu. No, kada postanete njezin simbol - radi vas će učiniti ono što svijet teško može zamisliti

Barbara Marinović
29.07.2022 08:00

Dalmacija nikad ne sagiba glavu. Za despet, iz dišpeta - ili si kontra ili te ni(je) briga. Ili si flegma ili će ti srce iskočit' na svaku malo jaču raspravu. Dalmacija je neobjašnjivi fenomen - životna lakoća se svaki dan savršeno sklapa s težinom postojanja. Dalmacija je živa, duhovita, brzomisleća, temperamentna, topla, nervozna, fureštima nejasna, lokalnima digne nerve. Dalmacija je i teška, emotivna, vjerna svojim simbolima. Kad postanete njezin simbol - utkali ste se u njezinu povijest nepovratno.

Oliver Dragojević bio je, tako, Dalmacija. Glazbena podloga za sriću i tugu. Prije četiri godine Dalmacija je pognula glavu - složno, u isto vrijeme, bez najava i prethodnih dogovora. Onako kako to biva kad te vodi čista emocija. Preminuo je u Splitu na današnji datum veliki Oliver. Skromni Oliver, glazbenik Oliver, ribar Oliver, bodul Oliver, Oliver otac, muž i veliki prijatelj Brici i Bati.

Ispraćaj Olivera Dragojevića

Smojino Velo i Malo misto bili su Oliveru Split i Vela Luka. Upravo tako od njega su se prije četiri godine i oprostili. Tuga je, kao nikad dotad, postala veličanstvena. Tuga je, naučili smo tada, i lakša kada se dijeli sa svojima. A u danima Oliverovog odlaska svi smo bili svoji jer je otišao naš.

A svoje se ne pušta lako. Splićani su zato svom Oliveru priredili spektakl od pozdrava. Ujedinjeni, veličanstveni i veliki u tuzi. Splićani su svom Oliveru u danima koji su uslijedili nakon njegove smrti, priredili spektakularan posljednji pozdrav. Velo misto se spustilo na rivu, a Torcida zapalila zvonik Svetog Dujma. Nebo, zemlja i more odali su počast Oliveru. 'Čovik' kojem je toliko pjevao - pozdravio ga je posljednji put.

Pratili su ga na put koji je u životu prevalio tisuće puta - Split - Vela Luka. Ukrcali su se s njime njegovi najbliži, a kapetan je dignuo sidro prema Veloj Luci. Tamo bi mu život doša' na misto i tamo počiva. A naš otok dočekao je Olivera tiho, tužno, dostojanstveno. Na naš bodulski način, kad te boli, muči i proć' će. I poštuj ono što je bilo, da to bude i kad te ne bude. Da ostaviš u baštinu ono što je trajno naše.