Kod Danijele su njezine unuke Balie Dee i Lumi Wren koje su s obje prehladile, no kod Lumi je situacija bila gora, jer joj je nos začepljen pa je Danijela oko dva sata poslije ponoći otišla na Hitnu s obje.

"Kad smo došli na Hitnu, doktor ju je primio i pregledao uho, grlo, nos... Međutim, to je sve bilo što je mogao učiniti. I to je ono što me najviše frapiralo. Ne mislim da je doktor nešto loše napravio, dapače, nego uvjeti u Hitnoj su takvi da vam zapravo ne mogu pomoći, barem ne ovdje na Braču.

Dali su mi nekakve čepiće, ali to je čisto da se malo smiri. Očekivala sam da joj barem ispušu nos, bar s nekakvom otopinom ili špricom, međutim očito da to nemaju ili ne rade... Bila sam jako ljuta, digla sam djecu u dva sata ujutro i sva sam bila izbezumljena jer nisam znala što da radim s Lumi. Shvatila sam da je recimo imala nekakvu upalu i da je bio potreban antibiotik, ja ne znam što bih. Jer danas ljekarne ne rade, mi na Braču nemamo dežurne ljekarne u 21. stoljeću na Braču koji živi od turizma i poprilično napučen...

Djevojčice su zatim nekako zaspale, no Danijela nije. "Jutros sam bila spremna da ubijam po mjestu koliko sam bila živčana i neispavana", poručila je te otkrila kako su joj pomogli ljudi s otoka koje zna i koji su joj dali lijekove.

"Stvarno je sramotno da jedan otok, koji nije boga iza nogu iako to nije opravdanje, nema dežurnu ljekarnu. I ne znam kako se ljudi ne pobune na Braču protiv toga, da se ne napravi neka peticija. Nervira me ta učmalost, nitko se tu ne buni radi ničega. Mislim da je jedna dežurna ljekarna tu potrebna, to je nužnost, sad će turistička sezona, jadni turisti, ne daj Bože da nekom djetetu skoči temperatura ili nešto...

To me stvarno nervira, je l' to mora biti tako, je l' mi živimo u, ne znam kako bih nazvala ovu idiotariju od zemlje u kojoj ništa nije kako treba biti", zaključila je Danijela.