Nije nimalo jednostavno započeti priču o gitaristu, autoru i producentu, najpoznatijem po radu s Kojotima i Kawasaki 3P-om. Riječ je o zagrebačkom gitaristu Davoru Viduki koji je prvi korak u svom glazbenom put učinio sa 16 godina i nije se još umorio, zastao niti uzeo predah nakon više od 30 godina dugog puta. Na tom putu konstantno je mijenjao cipele pa je iz onih rockerskih uskočio u pop, dub i reggae pa konačno u one punkerske. Mnogi na njegovom mjestu bi odavno odustali od glazbe još u samim počecima jer su nakon niza uspješnih koncerata diljem bivše Jugoslavije, trebali snimiti album Greaseballsa, no u tome ih je spriječio rat. Nakon što je konačno skinuo vojnu uniformu, svirao je s Majkama, osnovao je Kojote, kratko je svirao s Pipsima, nastavio s Kojotima koji su se u to vrijeme raspali pa je kratko svirao u dub benduAbrakha-Dub-R. U svom radu radio je s grupom Central problem i napravio pjesmu za soundtrack filma 'Mondo Bobo' pa se posvetio radu s Natali Dizdar koja je u to vrijeme bila vrlo poželjna glazbenica jer je tek "došla" s televizije. Viduka je svoje utočište pronašao u radu s bendom Kawasaki 3P s kojima je proveo duga dva desetljeća. Baš kao što piše - nimalo jednostavan glazbeni put gitarista i tekstopisca koji je uvelike utjecao na domaću glazbenu scenu.

Davor Viduka se za RTL.hr osvrnuo na svoj nadolazeći nastup u sklopu RTL Musicovog programa 'Glasno s tvrđave' kada će dijeliti glavnu pozornicu s legendama novovalne beogradske scene Električnim Orgazmom, na antiratne prosvjede u Beogradu početkom devedesetih godina, zašto su u to doba Kojoti bili "najlakša meta", prijateljstvo među glazbenicima, dobar dio albuma koji su napravili te nam je rekao što bi i na kojem bi albumu rado promijenio. Isto tako, otkrio nam je kako izgleda nastanak jedne pjesme Kojota, kako je bilo svirati u Majkama, neprestanim usporedbama Partibrejkersa s majkama, kao i usporedbi Majki s Kojotima, sviranju s bendom Pips, Chips & Videoclips. S druge strane, otkrio je što misli o titulama poput "najboljeg gitarista" te je i ostavio "poruku" Dubravku Ivanišu Ripperu . Viduka je komentirao i zašto se nakon toliko godina odmaknuo nakratko od gitare, što se to točno dogodilo u njegovoj 29. godini života, što smatra najvećim uspjehom u svojoj karijeri, a otkrio nam je tu dozu magije koju nosi sa sobom bend Kawasaki 3P. Samo za RTL.hr rekao je zašto već nekoliko godina ne pušta glazbu kao DJ Vodeno oko pa nam je usput rekao tko mu je dao to ime i zašto. Za one koji ne znaju, Davor Viduka je svirao s prvim hrvatskim dub bendom, Abrakha-Dub-R iz kojeg je nastao jedan folk punk bend, kako je nastalo ime benda Kojoti te bez koje tri stvari ne ide na turneju. Za kraj nam je poručio zašto toliko voli prirodu, pse i mačke te kupine njegove obitelji koja se eko uzgojem tog bobičastog voća bavi već duže od tri desetljeća.

Nastupate na RTL Musicovom programu 'Glasno s tvrđave' 21. srpnja, na isti dan kad i Električni Orgazam. Čitao sam kako ste početkom ratnih devedesetih ste imali pojedinih problema zbog nastupa s Partibrejkersima u Sloveniji. Suludo je bilo onda, a još luđe je danas gledati takve stvari. Pitam vas to jer su Partibrejkersi uz Električni orgazam i EKV dijelili iste antiratne stavove do te mjere da su čak organizirali prosvjedovali u Beogradu. Gile mi je rekao kako su Cani jednom čak prislonili pištolj na glavu zbog stavova koji su se protivili ratu. Možete li nam otkriti o čemu je točno bila riječ?

Odmah u glavu s već legendarnim pitanjem hehe. Ništa, jednostavno se radilo o neznanju i užarenim glavama tih godina. Partibrejkersi i Orgazam su zajedno s Milanom Mladenovićem iz EKV-a 1992., osim tih koncerata, čak i snimili antiratnu pjesmu 'Mir Brate Mir'.

Mislim da je svatko, tko je imalo pratio scenu znao njihov stav o ratu. Dvije godine poslije te pjesme i antiratne akcije nas zabranjuju zbog sviranja u Ljubljani s Partibrejkersima, samo zato što smo bili još demo band. Ja sam osobno 1992. godine, dakle dvije ranije, svirao u Majkama u istom tom prostoru s Orgazmom i ništa, sve ok! Toliko o principima. Naravno, nisu samo Majke nego i Psihomodo i KUD Idijoti i tko zna tko još, svirali s bendovima s one strane, ali Kojoti su bili još demo bend tada i samim tim najlakša meta u to doba. To smo i tada i sada osuđivali. Dobro je neki kritičar rekao: 'Početkom 90-ih su zabranjivali rock 'n' roll, da bi par godina poslije uvezli Cecu '.

Je li takav pokušaj razdvajanja glazbenika zapravo stvorio još jače prijateljstvo među vama kao predstavnicima zagrebačke i beogradske rock scene?

S kim sam bio prijatelj, ako nije u međuvremenu zastranio, s njim sam i ostao prijatelj. A od mojih prijatelja nitko nije zastranio. Svi su bili i ostali normalni ljudi sa ispravnim životnim stavovima.

Vi ste jedan od izvornih članova Kojota, odnosno osnivač, pa se postavlja pitanje kako današnji Davor Viduka gleda na neka starija izdanja pjesama? Siguran sam da je došlo do nekakvih promjena u sviranju i pisanju pjesama, pa ako nam možete otkriti koje?

Naravno da bi masu toga promijenio, pogotovo na prvom albumu, ali kako se često kaže - svaki album je odraz vremena, i to je fakat istina. Što se prvog albuma tiče, sve što je moglo otići u krivo za vrijeme snimanja, otišlo je, ali ostalo je par dobrih pjesama i mislim da je to ipak bitnije. Inače, skoro uvijek autor ili bend ima nešto što bi promijenio kasnije, kad album izađe. Od kada smo se vratili na scenu Alen , Vanja , Bobo i ja, uz veliko pojačanje jako talentiranog mladog Noe Rupčića skoro sve stare aranžmane smo promijenili jer sada sviramo puno kvalitetnije i pametnije. Jedino je energija ostala na istom nivou kao 90-ih. Ja sam shvatio da mi to s albumima u Kojotima ide u skladu sa vremenom. Kako su albumi s vremenom izlazili, tako su mi bili bolji, to jest na njima bi sve manje toga mijenjao. Na zadnjem 'Sve je pod kontrolom' iz 2019. skoro pa ništa, evo čak i sada, nakon tri godine mi je odličan. Daleko najkvalitetniji u diskografiji Kojota. Album 'Sex Disco Kung Fu' iz 1998. koji mi je glazbeno i produkcijski fantastičan i barem 10 godina ispred vremena, tu bi malo tekstove popravio. 'Halucinacija' iz 1996. je naš najuspješniji album i faza takozvane slave, tu bi produkciju koja je previše pop promijenio. Na prvom albumu 'Kojoti' iz 1995. manje bi trajalo da nabrajam šta ne bih promijenio.

Kako izgleda stvaralački proces Kojota? Kako nastaje pjesma? Napišete li ju kući pa ju dorađujete s bendom ili je to nekako spontanije - do pjesme dođete jamanjem?

Skoro pa 90 posto ja donesem gotovu stvar pa svi zajedno radimo aranžman za nju. Ponekad Alen uleti s tekstom. Ponekad iz nekog jamanja dođemo do riffa, ali većinom ja donesem gotovu stvar.

Na raznim internetskim stranicama Kojoti se navode kao vinkovački bend. S obzirom na to da ste vi, Jurica i Buš iz Zagreba, kako je došlo do toga da ste vinkovački, a ne zagrebački bend? Jesu li vam smetale usporedbe s Majkama, također vinkovačkim bendom?

Evo poručuje Vam Alen da on misli da su Kojoti svjetski bend haha. Upoznao sam svu tu ekipu muzičara iz Vinkovaca kada sam svirao u Majkama prije Kojota, i kako su Zagrepčani otpadali, tako sam zvao Vinkovčane. Kada smo umjesto bubnjara Marija doveli Bobu, koji je iz Rijeke, i ta teorija je pala u vodu. To je u vezi prvog djela, a u vezi toga da ta dva benda liče, da ličimo samo po tome što još sviramo rock 'n' roll, i tu sve sličnosti prestaju. Kako da mi to smeta ako sam prvo svirao u Majkama pa baš zbog nezadovoljstva nekim stvarima izašao iz Majki i drugi dan osnovao Kojote. Mislim i da samom činjenicom da sam svirao u oba benda sam prilično mjerodavan da kažem koliko je ta dva banda različita. Uostalom i Majke su na početku baš svi uspoređivali s Partibrejkersima, a danas se toga nitko ne sjeća. Ta priča i ta tri benda su potpuno različiti. Jedino što je bitno je da uz još pokoji bend, na primjer Električni Orgazam još uvijek sviramo rock, onaj iskonski. Jer mladih snaga baš nešto i ne vidim na žalost.

Svirali ste 1993. godine u Majkama za vrijeme albuma 'Razdor', ali iste godine i s bendom Pips, Chips & Videoclips. Kako ste to balansirali, ako ste svirali istovremeno u dva benda? Kako je počela i završila vaša priča s Majkama, a kako s Pipsima?

Nije to bilo istovremeno. Malo ranije sam svirao u Majkama, ali nema veze. Objasnio sam da nisam bio zadovoljan s nekim stvarima, jedino na koncertima sam bio sretan, pa sam odlučio napustiti Majke i napraviti svoj band koji je postavljen na totalno drugačijim temeljima ili vrijednostima i koji ima bazu u jedinstvu pa su tako nastali Kojoti. Isto tako, htio sam ponovo biti autor. Pipsi su me zvali jer nisu nakon prvog albuma (na kojem je sve gitare snimio Kralja ) mogli naći drugog gitaristu. Mislim da su ih probali dosta koji to nisu mogli odsvirati, a pošto sam bio prijatelj s Kraljom i Boršćakom pozvali su i mene. Ja sam to mogao odsvirati. Bilo mi je ok u Pipsima,
ali već tada sam imao Kojote i rekao sam im u startu da ću biti u bendu dok ne nađu drugog gitaristu. I tako je i bilo nakon pola godine, godinu otprilike.

Kada ste svirali u Pipsima, Ripper vas je opisao riječima: "Mogu reći da je to zaista jedan...ma što, to je najbolji gitarist u Hrvatskoj". Smatrate li se najboljim gitaristom kod nas ili biste tron prepustili nekom drugome? Koja su po vama top 3 ili top 5 gitarista kod nas?

Hahaha, Dudu ja volim! Naravno da se ne smatram najboljim i te priče tko je najbolji gitarista su mi totalni nonsens . To mi je kao one heavy metal spike - tko je najbrži gitarista u selu? Otprilike. Potpuna besmislica. Pa to nije sport!

Jedino bitno u cijeloj priči koja se zove sviranje instrumenata je da stvorite svoj zvuk, svoj stil sviranja. Da ljudi kad čuju mali dio pjesme znaju da ste to vi. Sve ostalo je stvar ukusa. Tako da nemam top 3 najbolja gitarista. Ne,u biti mi je Ripper najbolji gitarista hahaha Da mu uzvratim komplimentom. Šalim se, shvatit će on. Dudo mi je među top 3 najboljih tekstopisaca, ali to ozbiljno mislim.

Zanimljivo je da ste svirali u svojim glazbenim počecima u punk-rock/rockabilly bendu pa ste preko Kojota, Majki i Pipsa završili s Kawasaki 3P-om početkom 2000. godina. Kako ste se kao tako kvalitetan gitarist odlučili prihvatiti basa? Što se krilo iza vašeg prelaska sa šest na četiri žice?

Zato što sam malo pukao nakon što sam u 29. godini života shvatio da sam više od pola života proveo svirajući baš non stop. Bio sam u mašini, a da toga nisam bio svjestan. Nikada nisam imao period da nisam znao kada mi je sljedeći koncert. I kada su se Kojoti raspali, prvo sam odbio par ponuda takozvanih popularnijih bendova i odlučio opet krenuti od nule. Od početka. Iz undergrounda , a to je Kawasaki 3P tada bio totalno. Ja sam jako kratko svirao bas, već na snimanju prvog albumu K3P-a sam snimio dosta gitara. I odmah nakon izlaska prvog albuma sam se vratio na prirodnu poziciju gitarista. Kawasaki 3P smatram svojim najvećim uspjehom. Svirački mi nismo krenuli od nule, mi smo krenuli iz minusa hahaha Kad kažem da mi je K3P najveći uspjeh, apsolutno ne mislim u smislu da sam samo ja zaslužan za uspjeh benda. Bože sačuvaj. Ja sam to samo malo glazbeno posložio, pogotovo na početku.

Da ste čuli kako je taj band zvučao na prvoj probi kada sam došao i kako smo zvučali nakon 20 godina u rasprodanom solo koncertu u Domu Sportova, apsolutno nitko ne bi vjerovao da je to isti band. Jedino što je ostalo isto je ta ludost u bandu i to mi je otpočetka bilo super, pogotovo Tomfa i njegova iskrena spika. Tu nema fejka ni malo i to publika kuži, zato ima karizmu kao frontmen. Iskreno, kada su me pozvali 2000. godine na legendarnu otočku turneju: Vis i Prvić, ja sam mislio odsvirati samo to i otići iz benda, ali bilo mi je toliko zabavno i toliko smo dobro kliknuli kao ljudi da sam umjesto dva koncerta ostao 20 godina u Kawasakiju. To je bend u kojem sam daleko najduže bio od svih bandova. Trenutno smo u maloj pauzi jer smo čak i mi ušli u tu mašinu o kojoj sam pričao. Pogotovo od drugog albuma 'Idu Bugari' koji je izašao 2009.i prošao fenomenalno, pobrao apsolutno sve nagrade koje postoje. Mi nismo stali s koncertima 10 godina. Doslovno. Normalno da je došlo vrijeme da malo stanemo na loptu, pogledamo raspored igrača (nogometnim rječnikom) i da kad to obavimo, nastavimo dalje.

Ako se ne varam, uglazbili ste i pjesmu 'Ne Daj' za Natali Dizdar. Uz sve to nađete vremena za puštanje glazbe po klubovima pod imenom 'DJ Vodeno oko'. Kako to sve stignete? Koja je vaša tajna? I možete li nam otkriti između kojih žanrova pleše DJ Vodeno oko?

Ma već sigurno pet, šest godina ne puštam muziku. To sam radio po svim ok klubovima u Zagrebu pa barem 15-ak godina i jednostavno nisam više mogao. To je rudarski posao, pogotovo poslije otprilike dva ujutro kad se pijani ljudi okuraže i krene tortura sa stupidnim muzičkim željama. Naravno i guštao sam, ovisno o klubu i večeri. DJ Vodeno Oko (to ime mi je dao moj dragi frend Pruga , šef Spunka jer imam takve oči, jednostavno) je puštao apsolutno sve što smatra kvalitetnim, neovisno o stilu i žanru muzike. Rekli bi kritičari - jako eklektično. Što se tiče prvog hita Natali Dizdar 'Ne daj' , točno je da sam složio glazbu za nju, na nagovor dobre frendice Marte koja je napisala tekst, a demo je otpjevala fantastična Ivana Starčević koja je znala Natali. Pošto je tada Natali tek izašla iz tog realityja , bila je ogromna zvijezda i rekla nam je da je dnevno dobivala masu pjesama od svih estradnih mogula, ali odlučila se za našu stvar i ta stvar je bila ogroman hit, službeno najslušanija pjesma 2004. godine.

Nedavno sam saznao kako ste na nagovor prijateljice svirali i s prvim hrvatskim dub bendom, Abrakha-Dub-R. Snašli ste se i u tom žanru, ali pažnju plijeni podatak da je upravo iz dub benda nastao punk folk bend. Postoji li žanr u kojem se ne snalazite ili koji vam se možda ne sviđa? U kakvom bendu na primjer nikada ne biste zasvirali?

Na nagovor prijateljice sam napravio stvar za Natali, a počeo sam svirati Reggae Dub na nagovor tadašnjeg bubnjara Zoida iz Kawasaki 3P-a jer sam, valjda zbog The Clasha koji je otpočetka najviše utjecao na mene, oduvijek volio te stilove glazbe. Abrakha Dub R je bio prvi dub reggae band u Hrvatskoj. Svirali smo instrumentalno pa zato nije dulje dobacilo, ali imali smo vjernu publiku. Sve te reggae, dub i ska dijelove je kasnije Kawasaki često koristio i jako sam uživao svirajući ih jer sam se tada najviše igrao s efektima. Točno je da je dio benda Abrakha Du R osnovao kasnije Brkove, ja nisam bio među njima. To je u prvo vrijeme njima bila fora, ali već dugo mislim da nije. Pa ne bi svirao u tom bendu kad me već pitate, niti u bilo kojem bendu koji koketira s folkom a pogotovo s nacionalizmom i ustaštvom. Svirao bi u svojem bandu, sa svojim prijateljima i to i radim i s Kojotima, i s Greaseballsima i sa Kawasaki 3Pom. To mi je sasvim dovoljno.

Kako ste došli na ideju za ime benda Kojoti?

Još dok sam bio u svom prvom bendu Greaseballs, to ime mi se nije sviđalo, ali je ipak ostalo pa sam često razmišljao o imenima. Negdje sam čuo riječ Kojoti i skužio da mi ok zvuči za ime benda, pa sam ga sačuvao za sljedeći band.

Bez koje tri stvari ne idete na turneju? (Instrumenti se ne računaju haha)

Kako tko. Ja bez Biblije, lemilice i pribora za šivanje. Šaaaalim se:) Ručnik, scenska odjeća i cigarete.

Kada se ne bavite glazbom, sadite kupine s obitelji. Jeste li razmišljali kada o preseljenju izvan grada? Pitam vas to jer ste i veliki ljubitelj životinja, posebice pasa pa mislim da bi to bio možda izvrstan spoj vaša dva hobija – biljke i životinje.

Nisam razmišljao o selidbi jer imam ogromnu sreću da od rođenja živim na sličnoj lokaciji samo u Zagrebu. Lokacija je takva da se osjećam kao da sam na selu, na primjer imam vrt i šumu iza vlastite kuće, a u centru grada sam za četiri minute. Neću vam je otkriti lokaciju naravno. Cijeli život imam pse, mace, i to ide uz prirodu. Jako ih
volim, a kupine su u Moslavini i moja obitelj je prva koja se bavi s njima već 30-ak godina. Kupine su, naravno, ekološke.

To bi bilo to od mene. Hvala na pitanjima i nadam se da se vidimo na prekrasnoj Tvrđavi Svetog Mihovila u Šibeniku 21. srpnja. Ta lokacija je valjda jedina koja mi je ostala na 'to do' listi, jer je fantastična, a nisam još svirao pa jedva čekam da Kojoti i Orgazam zarokaju i zarolaju. Vidimo se!