Čekajući da se Wedding Present,bendo čijem su koncertu neki od nas maštaličitav život, konačnopopne na pozornicu Teatra &TD, neprestano sam vrtio po glavi sve veličanstvenevečeri koje smo proveli zahvaljujući nevjerojatnom glazbenom entuzijastuMati Škugoru i njegovoj ekipi iz Glazbenog salona SC-a ili nekoć davno Kseta.

Prisjećao sam se nastupa Gang Of Foura, Pere Ubua, Fausta, Lambchopa, Maraha, Nationalai bezbroj utjecajnih izvođača koji su u &TD-u, Pauku ili Ksetu nerijetko bili prepoznati prije nego se na njih navukao čitav svijet.

Također, nikad prije ni poslije nisam vidio tako potpun izostanak onih nevidljivih ograda koje dijele glazbenike i publiku - redovno se s članovima grupe mogli popiti pivo na šanku, užicati autogram ili ih gnjaviti objašnjavajući im koliko su vam značili dok ste odrastali.

David Gedge,skladatelj, pjevač i jedini stalni član Weddoesa, u petak je vrijeme prije i poslije nastupa kratiodružeći se sa fanovima i ekipom koja je prodavala njegove CD-e i majice te ostavio dojam iznimno pristojnog i dragogtipa, naizgled nimalo zainteresiranog za činjenicu da je svojimdistorziranim poemama o propalim ljubavima inspirirao skoro polaindie scene s obje strane Atlantika.

Te iste poeme na stageu su zvučale savršeno - Gedge je i daljetotalna njuška, aktualna postava Weddoesa svira besprijekorno, a stvari poput "Brassneck" i"Take me"i nakon 20-ak godina djeluju svježe i moderno.

Koncert, baziran na fantastičnom i u cijelosti odsviranom albumu "Bizzaro", trajao je oko sat i pol bez ijednog slabog trenutkate nas iznova natjerao da se zapitamo kako je moguće da se Zagreb odrekao jednog od svojihposljednjih bastiona kulture.