"Ja sam Tena , imam 8 godina, živim u Novakovcu. Ovo je pismo u boci i kad ga netko nađe neka nam se javi."

Bilo je to prije dvije i pol godine.Zaboravljena poruka u boci iz Mure se prebacila u Dravu. Tamo joj je očito bilo dosadno, pa se ulila u Dunav. Ta posve obična poruka čvrsto je odlučila ispuniti svoju misiju. Tko zna što joj se sve putem događalo. Preživjela je i dvije velike poplave. I na kraju ipak stigla do cilja.

Javio se, glavom i bradom kapetan rječnog broda. 500 kilometara nizvodno u Smederevu.

"Iz Austirje sam išao za Smederevo. Nosili smo neke limove, stali smo dolje u Smederevo da istovaramo to i prilikom stajanja vidjeli smo tu flašu i onda smo je izvadili i vidjeli smo tu poruku", ispričao je Ljuban Stjepanović .

"Već 25 godina sam na brodu. Prvi put mi se ovako nešto desilo, doživljavo sam svašta na vodi ali ovo je bilo nešto specifično", dodao je.

Čitave dvije i pol godine kasnije. Dovoljno da Levačići zaborave na tu svoju malu avanturu.

"Mi smo to pismo bacili u 4. mjesecu 2011. Kapetan broda Ljuban nas je nazvao, kaže, ovdje kapetan broda Mirela, pronašli smo pismo u boci trebali bi Tenu. I malo smo mi porazgovarali, Tena je bila na rođendanu, pa smo malo kontaktirali preko Facebooka, preko pisma i preko poruka. A prijateljstvo i dalje traje", ispričao je Tenin otac Velimir .

Poruka u boci nekda je služila umjesto telefona i mobitela. Danas služi tek kao podsjetnik na neka pradavna vremena.

"Sačuvat ću poruku, to je jedna lijepa uspomena", rekao je Ljuban.

Tko zna koliko poruka u raznim bocama nije stiglo do cilja. Jedna mala poruka još jednom je dokazala da su čuda ipak moguća.