Bio je potreban samo jedan EP zahvaljujući kojem je kantautoricu kris prigrlila domaća i regionalna indie pop scena. Njezin talent su prepoznali i u bendu Pocket palma koji produkcijski stoje iza većine krisinih pjesama, no nakon pet godina života u Rijeci, ova glazbenica se zaputila u Beograd gdje su je također širom raširenih ruku dočekali prijatelji i kolege Tamara Popović Tam i Petar Wagner .

Svoj debitantski EP je opisala kao mješavinu disco funka te indie popa koji je "nastajao u mislima i emocijama kasnih noćnih sati". Upravo je taj osjećaj kris i više nego uspješno prenijela u svojih pet pjesama, savršeno odabranih za početak svoje glazbene karijere.

Kris je za RTL.hr otkrila kakva je po prirodi kada su u pitanju glazba i ples, preispituje li se unatoč činjenici da je već izdala svoj prvi EP, prijateljsko-glazbenim suradnjama s Tamarom Popović i Petrom Wagnerom. S druge strane, detaljno je opisala kako izgleda njezin stvaralački proces, kakva iznenađenja priprema za nadolazeće nastupe, zašto je baš odabrala Pocket palmu za veći dio produkcije svog prvijenca te kako se zaljubila u glazbu. Isto tako, progovorila je o tome u kojoj mjeri joj je ples pomogao pri svladavanju treme na bini, a i kazala nam je kako bi reagirala da joj netko ponudi glazbenu suradnju. Za kraj, kris nam je i rekla kakvi je osjećaji prolaze prije izlaska na pozornicu te čime se najradije bavi u slobodno vrijeme.

Prije nepuna četiri tjedna objavila si debitantski EP 'budna' na kojem je pet pjesama i jedan spot za pjesmu 'kako dočekati dan'. Prve stvari se pamte pa tako i EP. Vjerujem da si već dobila razne pohvale, no kako ti osobno gledaš na niz pjesama pod nazivom 'budna'? Prati li te onaj perfekcionizam gdje uvijek misliš kako ima mjesta za doradu ili je to baš onako kako si htjela - od početka do kraja?

Premda sam izuzetno samokritične prirode, zadovoljna sam ovim EP izdanjem. Prva je glazbena cjelina koju sam prepustila svijetu i lagala bih kad bih rekla da sebe ne preispitujem jesam li nešto mogla bolje uraditi, ali to nije važno jer znam da sam dala sve od sebe u trenucima stvaranja. Kada mi se razvijaju neke "zamjerke" u glavi, shvaćam ih kao vid svog kreativnog napretka i naravno, to je nešto prema čemu težim.

Surađivala si do sada s Tamarom Popović, poznatom kao tam i Petrom Wagnerom. S njima si odlučila raditi jer si najviše odgovarate po glazbenim žanrovima ili je riječ o prijateljstvu?

Naše suradnje su prvenstveno potekle iz prijateljstva koje je nastalo iz zajedničkih interesa i pomogli su mi u početnom žanrovskom oblikovanju.

Možeš li nam opisati kako izgleda tvoj stvaralački proces - od ideje do samog kraja snimanja pjesme?

Voljela bih imati jednu magičnu formulu kojom bih se mogla voditi. Svaku pjesmu ukorijeni nešto drugo, nekada pišem glazbu na osnovi osmišljenog teksta, a nekada me baš određeni sklop akorda ili melodija koju smislim inspirira za sve ostalo. Na primjer, 'budna' je nastala spajanjem tri različita teksta i kratke melodije koja mi je uletjela u glavu dok sam se vozila krcatim autobusom i sve to sam navukla na aranžman koji je napravljen za sasvim drugačiju pjesmu. Moj proces je, rekla bih, na sve strane.

Na Zagreb Beer Festivalu imala si svoj prvi nastup u Hrvatskoj, a nakon toga si nastupila i u Umagu na Indirekt festivalu te početkom srpnja na Fibra Festu u Splitu. Spremaš li kakvo iznenađenje u Splitu ili ćemo to moći vidjeti tek uživo?

Publika će na oba nastupa moći uživo čuti pjesme s EP-ja i par izvedbi koje neću još otkrivati, da ne oštetim iznenađenje. :)

Veći dio produkcije tvog EP-ja su potpisali Anja Papa i Luka Vidović iz skupine Pocket palma. Zašto si se odlučila za baš njih? Odgovarao ti je njihov zvuk i htjela si nešto u takvom stilu ili pak nešto sasvim drugačije?

Vrlo mi je važno da se energije mojih producenata i mene uklope i da se stvori dobra stvaralačka dinamika, što sam pronašla u Pocket palmi.

Kada i kako si otkrila svoju ljubav prema glazbi? Koji je bio trenutak kada si odlučila zaplivati glazbenim vodama?

Od kad znam za sebe sam bila glazbeno nastrojena i zaljubljena u način na koji glazba ukrašava i dopunjuje svakodnevicu. Do nedavno sam sumnjala u svoj talent i vidjela sam ga isključivo u "rekreativnom" svjetlu sve dok nisam upoznala Petra Wagnera koji je našao način da me nagovori kako bih se okušala u pisanju glazbe i pomogao da zacrtam polaznu točku u svojoj karijeri.

Koji te osjećaju prožimaju prije nastupa – osjećaš li pozitivnu tremu ili jednostavno ušetaš na pozornicu i budeš svoja, kao i uvijek?

Kod mene je trema uvijek prisutna u barem nekoj mjeri. Pred nastup često izvire zbog brige oko svega što može poći po zlu, ali kada izađem na binu se brzo pretvori u uzbuđenje koje proklizi u uživanje u trenucima prenošenja publici dijelova sebe kroz glazbu.

Ako se ne varam, bavila si se i plesom. Koliko ti je to iskustvo pomoglo u nastupima kao glazbenici?

Iako postoje velike razlike u plesnom i glazbenom performansu, ples me je oslobodio generalnog straha od pozornice i javnih nastupa koji puno ljudi ima. Uz sigurnost u scenski pokret i toleranciju na zasljepljujuća svjetla, naučila sam držati do toga da dajem istu energiju kada nastupam pred 500 ljudi i pred tri osobe.

S kojim glazbenicama i glazbenicima bi voljela ostvariti suradnju?

I dalje sam u procesu istraživanja svog zvuka i pozicije u industriji koje želim da imam, tako da trenutno nemam nikoga konkretnog na umu kime želim suradnju. Ali ako se ukaže prilika, svakako bih je razmotrila.

I za kraj - kako najradije provodiš slobodno vrijeme kada se ne baviš glazbom?

Pored provođenja vremena u plesnoj sali, uvijek se trudim napraviti mjesta u danu da usporim, skuham nešto fino, poslušam neki podcast i pokušam se ne nervirati kad mi mačka napravi kaos od stana.