Ostalo

Elektronski punk i onemoćali Billy Idol

Rocka na drugom danu T-Mobile Inmusic festivala gotovo da nije bilo, no zato su na svoje došli ljubitelji indie elektronike.

Vedran Harča
23.06.2010 07:22

Drugi (ili prvi regularni) dan petog Inmusica protekao je u znaku potpune dominacije elektronskih nad rock bendovima, što i ne čudi uzmemo li u
obzir da je najjači adut ovih drugih bio odavno isluženi Billy Idol.

Od jakih imena prva je na stage izašla Morcheeba koja se s ponovno pridruženom Skye Edwards predstavila kao solidan pop bend čija kombinacija slatkastih refrena i laganog trip-hop groovea nakon nekog vremena ipak postaje malo dosadna.

Audio Bullys u minimalističkoj postavi (DJ i reper) naprosto su morali biti stavljeni u neki noćni termin i na neku manju pozornicu, poštoza headlinere zvučeprevišeprazno i izgubljeno.

LCD Soundsystem nametnuo je svoju kandidaturu za prvo ime petog Inmusica - kroz nešto više od sat vremena svirke James Murphy i ekipa s lakoćom su pretvarali post-punk Falla i Talking Headsa u nabrijani rave party i podsjetili okupljene koliko će im nedostajati ako senajave o
raspadu pokažu istinitima. !!! je manje-više napravio istu stvar, no u izravnoj usporedbi ipak su ostavili neto slabiji dojam, jednostavno zato što nemaju pjesmu jačine "Daft Punk Is Playing In My House" i "Losing My Edge".

Negdje oko polovice njihovog seta, na susjedni je stage izašao jedan od simbola 80-ih i tada popularnog MTV rocka, otužno "izbotoksirani" Billy Idol. Iako je danas znatno bliži žapcu Kermitu nego ozbiljnom glazbeniku, nekadašnji punk prvoborac koncert je započeo iznenađujuće korektno, izvedbamaprašnjavih hitova poput "Dancing With Myself" i "Eyes Without A Face".

Energije mu nije nedostajalo, noposlije tolikih godina ipak je malo tužno gledati njegovo kreveljenje, pogotovo uzmemo li u obzir da se približio šezdesetoj.

Središnji dio koncerta, na kojem je izveo nekolicinu pjesama svog prvog benda Generation X, bio je neizdrživo monoton, a dojam su dodatno kvarile "guitar hero" šablone starog mu sidekicka Steveja Stevensa. "Rebel Yell" i "White Wedding" su donekle izvukle cijelu priču, ali više je nego očito da je vrijeme kada je Billy bioIdol daleko iza nas.