Prema pisanju pariškog Le Mondea, istraživanja pokazuju da su heteroseksualni muškarci puno manje uspješni u kognitivnim testovima nakon razgovora sa ženom nego što su bili prije tog razgovora. Obrnuto ne vrijedi. Zašto?

Prosječno muškarci imaju veću sposobnost seksualiziranja situacija u svakodnevnom životu. Prema biolozima, ta sposobnost tumačenja signala koje šalje neka osoba dugog spola je put koju je evolucija nametnula vrsti kako muški pripadnici ne bi propustili prigodu za parenje. Ali taj instinkt lova u svakom trenutku ima svoju cijenu i očituje se slabijim rezultatima na testovima, jer se muškarac iscrpi mentalno, potroši svoje spoznajne izvore dok neprestano procjenjuje partnericu kako bi odredio njezinu reproduktivnu vrijednost, uz kontrolu svojih osjećaja i koncentiranja na sliku koju želi dati i nadzor partnerice da provjeri koji utisak na nju ostavlja.

I samo očekivanje interakcije sa ženom odnosi dio muških spoznajnih kapaciteta, kao što na prvim stranicama Ane Karenjine Tolstoj opisuje zemljoposjednika Levina koji odlazi na sastanak s voljenom. Putem Levin razgovara sa sobom i pokušava se smiriti, ali emocije ga sve više obuzimaju i presjecaju mu dah. Sreće susjeda kojeg ne uspjeva prepoznati.

Kako bi se uvjerili u "Levinov učinak" nizozemski psiholozi su proveli ispitivanje i objavili rezultate u časopisu Archives of Sexual Behavior.

Pod izlikom testiranja u čitanju, znanstvenici su proveli semantički test na 90 muškaraca i žena koje su upozorili na nadzor osobe drugog spola koja će se priključiti na kabinu u kojoj su izolirani, radi pokretanja drugog dijela ispitivanja u kojem su oni trebali pred web kamerom pročitati jedan tekst.

Namjera je bila postići očekivanje interakcije. U tim uvjetima, kod žena nije primjećena nikakva značajna razlika u vezi spola promatrača, a muškarci su u očekivanju kontakata sa ženom bitno lošije uspjeli u semantičkoj vježbi.