Glumac, glazbenik i voditelj - sve je to Filip Riđički kojeg doista nije jednostavno opisati u svega nekoliko rečenica, baš kao i njegovu novu pjesmu s bendom Lika Kolorado. Dok se svijet dijeli u one koji smatraju da je tijelo žene njezina briga, a s druge strane stoje oni koji misle da bi upravo oni trebali odlučivati što će žena koju ne poznaju raditi s nerođenim djetetom, Lika Kolorado je izdala pjesmu s dubokom porukom, baš kao i popratni spot. Taj veliki civilizacijski korak unatrag, Filip je, između ostalog prokomentirao riječima nad kojima se mnogi mogli i trebali zamisliti - "sve promjene stvaraju otpor onih koji najviše promjenom gube". Postavlja se pitanje je li to doista budućnost u kojoj bi naša djeca ili nečija druga trebala odrastati te odgajati svoju djecu?

Za RTL.hr Filip je prokomentirao novu pjesmu svog benda Lika Kolorado pod nazivom 'Kontura' koja se bavi zabranom pobačaja, ideji za same stihove, glazbu, ali i spot te pjesme. Isto tako, osvrnuo se na fantastičnu ekipu koja stoji iza službenog spota za pjesmu 'Kontura', na nadolazeće koncerte benda, ali i na ulogu u seriji 'Zabranjena ljubav' koju je snimao jedva punoljetan. Upravo zbog toga morali smo ga pitati je li mu draža gluma ili posao voditelja na radiju. Bilo je neizbježno pitati čovjeka koji radi na radiju kako se dobiva medijski prostor za nove bendove pred kojima bi mogla biti blistava karijera te gdje najviše voli provoditi slobodno vrijeme kada je daleko od mikrofona i svjetla reflektora.

Inače, bend Lika Kolorado čine basistica Ana Jelić , pjevač je svima dobro poznati Filip, dok je čast sviranja gitare pripala Vanji Senčaru , a bubnjarske palice završile su u rukama Pavla Gulića . Do kraja 2015. godine oformila se ova postava benda, a već iduće, 2016. godine zaplovili su domaćom glazbenom scenom zahvaljujući singlu 'Kralj'.

S vašom novom pjesmom 'Kontura' osvrnuli ste se na gorući problem koji je podijelio svijet. Nad stihovima 'Dođi, da ti škodim, jer mogu, jer želim' i 'Jedno smo te isto, tvoje tijelo je moje tijelo' svi se možemo zamisliti i postaviti si pitanje u kakvom to svijetu živimo i trebali nam ovoliki korak unatrag. Mislite li da se radi o pukoj neukosti i svojevrsnoj zadrtosti koja dovodi do iživljavanja (društva) nad ženama?

Na tren bih samo napravio korak ili nekoliko unatrag. Imam dojam, koji je često fulan, ali ajde, da su te neke rodne uloge, društvene uloge spolova, u puno slučajeva suptilno upisane u našu kolektivnu svijest – tipa, ajde da krenem od sebe; kada sam bio mlađi i živio sa roditeljima, sestra mi je često zamjerala što ne radim ništa po kući – na što sam uvijek iskreno dignutih ramena vraćao da pa uvijek napravim kada mi se kaže da nešto napravim, i nisam razumio dosta godina njenu kontru da "zašto je ona zadužena za delegiranje poslova, zašto je ona dužna primijetiti i zamoliti me, zašto ne mogu sam uložiti napor". Kako je moguće da ona uvijek primijeti nered kojeg ja ne vidim, ili sam navikao ne vidjeti? I sad, od te neke sitnice raste sve ostalo. Pazi, mi smo dosta liberalno odgajani, ali kako to da je moja sestra eto preuzela tu ulogu u obitelji koju ja nisam? Zašto? Mislim, možda sam samo lijenčina, okej, ali uvijek mi je ostalo to pitanje u glavi. Pa krenuvši od sebe mogu zaključiti da sam ja, kao muškarac, komforno prihvatio svoju ulogu ne propitavši ju. Cijelu mladost zatim odrastaš na billboardovima fotošopiranih devetnaestogodišnjih Brazilki i komforno prihvatiš kako žensko tijelo mora izgledati. Itd, itd... Ne bih dakle na prvu zaokruživao da je neka maliciozna namjera nužna za mizoginiju generalno, već sistematičan društveni poredak, čija dekonstrukcija iziskuje puno, puno godina i generacija; dekonstrukcija koja će prirodno stvoriti otpor, jer sve promjene stvaraju otpor onih koji najviše promjenom gube, a intuitivno muškarci razumiju, mada nikada na glas ne artikuliraju, da je ta strana koja puno više mora dati – njihova, naša. Mislim, da se sada vratimo na pitanje abortusa, uvijek se semantički iz problema udaljuju muškarci. "Ženska prava", "reproduktivna prava žene", pa i onaj "što si noge širila" sve je to na ženu bačeno, a tip koju ju je napumpao suptilno stoji sa strane, eto, on će alimentaciju (možda) i njegove ruke čiste. A žena, brate, sve – nosit, rodit, odgajat, ha što si noge širila. Tko je bio među tim nogama, da mi je znati.

Nakon što ste snimili pjesmu za naslovni singl album 'Kontura', kako ste došli na ideju za spot? Iza tog video spota je dublja poruka. Kako je prošlo snimanje spota? Lucija Rukavina je odradila odličan posao samo svojom mimikom u spotu.

Ma Lucija je divno iznenađenje. Nismo surađivali s njome do sada tako da realno nisam znao što očekivati, ideja je zapravo bila od vizažistice Sanje Hrstić koju sam zamolio da mi pomogne sa spotom, i onda čovječe sve maltene sama – osim što je odradila masterclass filmske šminke u real timeu u samom spotu, našla je i prostor, dofurala sav materijal za šminku, i predložila Luciju . Iskreno bih glumački surađivao s njome u životu, baš je jaka. Tu je bila i njena sestra Iva koja se također profesionalno bavi šminkom, koja je sredila između ostalog i garderobu, i to maestralno.

Sama ideja za spot mi je pala na pamet slušajući pjesmu, i bilo je tu puno groznih ideja vizualne reprezentacija svojatanja ženskog tijela, od raskomadanih udova pa čak i do grubog seksa, gotovo silovanja, ali uvijek suptilne poruke najbolje prolaze – ukratko, spot pokazuje djevojku koju se ubrzano šminka do beskraja - evo cure na setu koja postaje nešto drugo, netko drugi, miljama daleko od nje same, već je to potražnja za nekim plastičnim idealnom koji u potpunosti skida sa modela" njenu osobnost i pretvara u tiho, glineno savršenstvo, i bila mi je sjajna ideja da se uz šminku koja je put ka tom "idealu" već "šminkaju" i šljive i rane. Toliko smo navikli na grubost da ju unaprijed sređujemo i očekujemo.

Imate li kakve planove po pitanju koncerata s bendom? Ako imate - gdje bi vas obožavatelji mogli poslušati?

16. srpnja u Valpovu.

22. srpnja na "festu" Rock Starci!

Još ponešto dogovaramo, zapravo tek kreće na jesen.

Iako u bendu Lika Kolorado pišete tekst i pravite glazbu, moram vas pitati kakvo je stanje s bendom Orvel. Bubnjate li još ondje ili su dečki morali pronaći zamjenu?

Vidiš, grozan sam, snimatelj samog spota je Igor Ilić , s kojime surađujem već godinama, a i snimili smo već par spotova zajedno. Izuzetno talentirano oko, taj tip. A i uho – naime on je frontmen Orvela, benda u kojemu sam ponosno snimio bubanj u dva albuma. Međutim kako je Lika krenula odlučio sam se više posvetiti njoj, i tako smo se razišli. Sam Orvel ima novi album i dečki žare i pale dalje. Poslušajte, tople preporuke!

Jednom prilikom ste izjavili kako vas je serija 'Zabranjena ljubav' stvorila. Imali ste nepunih 20 godina kada ste počeli ondje glumiti. Kako sada gledate na tu seriju? Je li, po vama, bila ispred svog vremena?

Prije mislim da je baš bila plod svog vremena, ta serija. Danas ne bi prošla nikada nikako :D Mada bih volio, i mislim da bi bilo genijalno, da isti cast sada snimi novu sezonu da vidimo iste likove dvadeset godina kasnije, uz naravno potpuno rušenje četvrtog zida. Bili smo klinci, zapravo, svi. Bačeni u nešto što nitko nije mogao predvidjeti kako će ispasti. Bio je to neki fenomen, sigurno, svi su to gledali, nisam ni bio svjestan tada u kojim količinama. Mislim, to je Zabranjena", divan šrot, so bad it's good, ne bih mijenjao niti scenu.

Koliko se sinkronizacija animiranih filmova razlikuje od glume? Ipak dok sinkronizirate, ne možete koristiti svoje tijelo kao dodatan alat već je sve u verbalnoj komunikaciji. Daje li vam to dodatnu slobodu ili naprotiv, donekle ograničava?

Animatori iza tog rada su nevjerojatno talentirani i marljivi ljudi. Ti animirani likovi su toliko živi da ti je zapravo pola posla napravljeno; samo se koncentriraš na glas i kako njime dočarati repliku, namjeru i emociju. Dok sinkroniziraš možeš čuti original, i često njega koristiš kao vodilju, aha, taj tip je to rekao ovako, je li pametno pratiti njegovu melodiju ili ćeš nekako lokalizirati, koliko si možeš dopustiti ulaziti u lika i koliko moraš ostati odan već pruženom materijalu, taj dio je najzabavniji.

Što vam je draže - rad pred ekranom ili iza njega odnosno - gluma ili voditeljski posao?

Jao volim glumiti, osobito u kazalištu u zadnje vrijeme, tek sada, desetak godina nakon Akademije, otkrivam pune čari i mogućnosti, i sad mi se baš igra s time. Ali radio je najtopliji medij, zaista je. Predivno mi je ujutro u jutarnjem showu Top Radija staviti sluške na uši, dići" mikrofon i krenuti. Mislim da polako počinjem voljeti zvuk svoga glasa, svima nam treba kada se čujemo godine i godine da se naviknemo. Radio ima nevjerojatnu količinu internih pravila koje kuže samo ljudi iz branše, i učiti, manevrirati kroz te mogućnosti i samozadane granice najuzbudljiviji je, a često i vrlo naporan posao. Na kraju dana, kada mikrofon spustiš", i osjetiš da si dobro obavio javljanje", to je fenomenalan osjećaj. Također, Top Radio ekipa jedna je od najkvalitetnijih na terenu, gušt je s njima raditi. Tamara Loos je suptilna kraljica etera.

Kako komentirate činjenicu da je jako teško, gotovo pa nemoguće dobiti medijski prostor za nove bendove, neovisno je li riječ o radiju ili televiziji?

Uvijek iza svih napora, onoga što je legendarni Mate Škugor nedavno nazvao društveno korisnim poslom, stoje baš ljudi poput njega koji sve guraju. Ljudi iz uredništva raznih emisija, glazbenih promotora i portala, oni su ti koji guraju cijelu stvar naprijed i čine nemogućim da ciljana publika ne primijeti. Došli smo zapravo do toga da je medijski prostor vrlo širok, online i offline, word-of-mouth, gerila promocija, pa onda i radijski airplay i da je lako doći do publike – no bilo bi lakše kada bi taj put bio kraći – i tu bi razni ljudi raznih organizacija i medija uvijek mogli pomoći.

Kako provodite slobodno vrijeme ako nije riječ o glumi ili glazbi? Imate li neko posebno mjesto gdje 'pobjegnete' od užurbane svakodnevice?

Moj bijeg je kuća u Gorskom kotaru, gdje temperature nikada ne prelaze 30, gdje uvijek ima zraka, gdje je noćima ugodno spavati i buljiti u vidljive zvijezde bez svjetlosnog zagađenja, gdje razjarene turističke horde nisu nazočne, gdje te ugostitelji nemaju potrebu odrati, gdje nema komaraca, gdje te svaka šuma i planina i jezero širokih ruku primaju, gdje vjetar kroz drveće i krošnje i lišće šapuće neku davno izgubljeno, a ipak nadohvat ruke istinu koju ne možeš čuti samo zato što je prevelika, no slušaš svejedno jer si ne možeš pomoći. Gdje su ljudi topli i od pomoći. Napravite si uslugu ljudi, ovo ljeto, nađite vikend za Gorski kotar. Nećete biti razočarani.