Većina nas se sigurno više puta zapitala: što je bolje - život u vrevi grada ili onaj u seoskoj idili?

Teško pitanje za gradsko-seoske sugovornike.

Jakov od rođenja živi u Muću Donjem. Bolje od života na selu, kaže, ne postoji. Svoj voljeni Muć ne bi mijenjao ni za što.

"Krasan je tko voli raditi. Tko ne voli raditi, svejedno mu je gdje je. Tu su zemlje, tu su kokosi, tu je pšenica, ječam, krumpiri tu je loza ova što je imam, ali imam za raditi dosta. Ima za raditi dovoljno", rekao je Jakov Krivić .

Radio je neko vrijeme Jakov i u Splitu, ali kad je došla mirovina, jedva je dočekao vratiti se na rodnu grudu.

Njegov dan počinje čim svane, a posla oko polja i brojnih domaćih životinja ima više nego što se misli.

Ipak, ističe da život na selu nije kao nekad.

Daleko od Jakova i njegova Muća Donjeg, mnogi žive u potpuno drukčijem okruženju.

"Vi u bilo koje doba dana možete pogledati neku izložbu, otići u kazalište, a plus i noćni život je bogat, šarolik. Tako da zaista ja za sebe svaki vikend mogu naći gdje izaći", kazao je Jurica Lukić .

Gradski ljudi više ne mogu zamisliti život bez šoping centara, frizeraja u kvartu i stalne žurbe. Ali ima i to svoje nedostatke.

Kada zagusti, lako se iz grada može pobjeći na selo.

Dilema oko relacije selo-grad je, čini se, vječna.

Mnogima je teško odlučiti se, ali i teško napraviti takve životne promjene. Nije lako zamijeniti jedan način života - drugim, potpuno drukčijim. Simpatični Jakov s početka priče zato poručuje.

"Ja bih im poželio, ako imaju dva komina zemlje, svinje, puno svinja, neka dođu. Jer će im biti lijep zžvot, lagan i lijep", rekao je Jakov.

Nije li to najbitinije, da nam je život lagan i lijep, pa bio on idiličan seoski ili ludi gradski.