Talentirana akademska glumica, autorica pjesama i pjevačica Maja Posavec je široj hrvatskoj javnosti najpoznatija kao kazališna glumica te pjevačica zagrebačkog benda Detour. Bila je članica benda Detour cijelo jedno desetljeće i s kojima je snimila tri studijska albuma, no od 2016. godine okrenula se samostalnoj glazbenoj karijeri koja je urodila s druga tri albuma od kojih je jedan, onaj 'Večer s Cohenom' snimila s Ivanom Kapecom.
Zahvaljujući njezinoj nevjerojatnoj energiji i kreativnosti, već godinama vrlo uspješno balansira obje karijere - glumačku i glazbeničku, a jedna od rijetkih umjetnica na domaćoj sceni koja je nagrađena Porinom i Nagradom hrvatskog glumišta. Iako bi mnogi njezini kolege bili presretni da dobiju takva priznanja, Maju Posavec to i ne dira previše. Kako je i sama rekla u ovom intervjuu, "nagrade su slatke, ali nisu pokazatelji prave i stalne vrijednosti".
Za RTL.hr je komentirala svoju, ali i sestrinu osobnost kada je u pitanju glazba, rekla je zašto češće glumi na kazališnim daskama, a ne pred televizijskim kamerama. Isto tako, u razgovoru je otkrila i koju seriju trenutno snima te za čime žudi kada je riječ o umjetnosti, o nadolazećoj predstavi i ulogama koje ju prate od akademskih dana, o ideji i realizaciji 'Večeri s Cohenom' s Ivanom Kapecom, što točno voli kod glazbe i filma, koji ju je film nedavno oduševio. Ovom prilikom otkrila je što se dogodilo s bendom Detour i njom kao pjevačicom koja je s njima snimila čak tri studijska albuma, no pojasnila je i zašto se okrenula samostalnoj glazbenoj karijeri te u kakvoj su korelaciji njezino zanimanje za astrologiju i naziv posljednjeg njezinog albuma. Nadalje, Maja Posavec je objasnila koja je glavna razlika u njezinom stvaralačkom procesu kada se bavi glazbom, a koja kada se bavi kazalištem te se osvrnula i na činjenicu da se njezino ime često čuje u RTL-ovom showu 'Masked singer'.
Kako se osjećate dok radite na zajedničkim projektima sa svojom sestrom?
Drago mi je da Zrinka i ja odajemo dojam složnosti, istina jest da imamo dogovor da ne radimo skupa. Obje smo velike perfekcionistice i prilično temperamentne kada je u pitanju glazba tako da nam se osobnosti sudaraju. Zrinka je radila glazbu za predstavu Opera Ćelava pjevačica u kojoj sam ja igrala, ali je u tome bilo jako malo zajedničkih probi. Obje smo posvećene glazbi i često raspravljamo o njoj, kao i o poeziji i umjetnosti općenito. Iako su se odmalena naši umjetnički interesi razilazili, Zrinka je voljela klasiku i završila klasično solo pjevanje, sa godinama se sve češće naši ukusi spajaju, tako na primjer, upravo kupujemo karte za INmusic.
Draže vam je glumiti na kazališnim daskama ili pred televizijskom kamerom jer vidim da vlada mali disbalans kada se usporedi broj vaših uloga u kazalištu i na televiziji. Ima li neki posebni razlog ili jednostavno se više vidite kao kazališna glumica? Koja je po vama osobno glavna prednost glume u kazalištu kada se uspoređuje s tumačenjem uloga na TV-u? Koji je nedostatak osim rezova i više šansi za snimanje jedne scene?
Moglo bi se reći da sam dobila takve karte, a vjerojatno sam i sama odigrala tako da većinom igram u kazalištu, manje kako vi kažete, na televiziji. Trenutno snimam jednu igranu seriju za djecu u režiji Sare Hribar . Dakle, nije da ne volim serije ili TV projekte, ali takvih produkcija kod nas je manji broj, a i ne privlače me baš sve. Ono za čime još žudim je film, ali vjerujem da će se i ta priča odigrati, ako i kada za nju dođe vrijeme. Moje iskustvo na filmu je vrijedno, ali još uvijek manje od onog na daskama.
Kazalište je mogućnost za stvaranje živog odnosa u suigri s partnerom i publikom, istovremeno svečano i otkačeno.
Jedna ste od rijetkih osoba koja podjednako radi i trudi se oko glumačke, ali i glazbene karijere. Kako vam to polazi za rukom i koja je tajna? Ipak ste jedna od rijetkih osoba koja kod sebe kući ima glazbenu nagradu Porin i Nagradu hrvatskog glumišta. Kako uspijete raditi i napredovati na oba polja koja, ruku na srce, nisu preslična pa je potrebno još više sebe unijeti u to?
Nagrade su slatke, ali nisu pokazatelji prave i stalne vrijednosti.
Ne znam odgovor, volim sve što radim, svim projektima pristupam s poštovanjem prema ideji i suradnicima i posvećujem im se najbolje što u datom trenutku mogu.
Glazba je moj medij i moje utočište, baveći se njome ne odvajam sebe od toga što radim, to jesam ja.
27. i 28. svibnja ove godine ste najavili ponovno izvođenje drame 'Drama o Mirjani i ovima oko nje'. Nekada ste glumili njezinu kći Veroniku ili kako se osjećate u toj ulozi gdje plešete na granici između junakinji i antijunakinje?
Mirjana me prati od akademskih dana. Kako sam otprilike ista generacija sa autorom Ivorom Martinićem , mi smo zajedno odrasli s tom dramom. Mirjana se rastvara u nama i naravno, na sceni. Volim igrati u toj predstavi upravo zbog izvrsnog dramskog predloška te odličnih kolegica Marine Redžepović i Ivane Krizmanić .
Ako se ne varam, nedavno ste održali koncert pod nazivom 'Večer s Cohenom' u Kerempuhu, a sve je počelo 2017. godine u Klovićevim dvorima. Jeste li vi i Ivan Kapec prvi došli do te ideje i kako se ona uopće našla na tapeti? Zašto ste se baš odlučili za Leonarda Cohena?
'Večer s Cohenom ' smo započeli Ivan Kapec i ja 2017.g. u klubu Sax. Prvenstveno je to bilo zamišljeno s moje strane kao intimna, poetska večer na kojoj izvodimo Cohenovu glazbu i ja govorim Cohenove stihove. Sa vremenom je koncert porastao i sada ga izvodimo u kazalištima i koncertnim dvoranama, a pridružuje nam se i bend. Oduvijek sam voljela Cohena i njegovu poeziju. To ljeto 2017., sam imala dovoljno hrabrosti da predložim koncept koncerta Ivanu Kapecu, on je pristao i tako je to krenulo. Ljudi vole Cohena i zahvalni su kada ponovno čuju uživo te stihove i glazbu, iako u novoj interpretaciji ono što ga čini tako velikim nadam se da se čuje i u našim izvedbama.
Kada razgovaramo o glazbi, pretpostavljam da vam je Cohen jedan od dražih glazbenika, no kada smo kod filma – čije volite i koje žanrove, ako možda nemate naslov isključivo jednog filma kojeg biste izdvojili kao favorit?
Kao i kod Cohena, kod glazbe volim spoj s poezijom ili nekom vrstom osobnog izraza kroz tekst. To me može privući nekom izvođaču. Slično je s filmom, volim osobne potpise redatelja i glumaca, oni se mogu skrivati iza nekih manjih rješenja ili cijelih koncepata. Zadnji flim koji me dirnuo i oduševio jest japanski film 'Shoplifters' ili 'Obiteljske veze' Hirokazu Koreede , odlična glumačka igra Lily Franky i Sakure Ando .
Nekadašnja ste bili članica poznatog zagrebačkog benda Detour gdje ste pjevali na tri studijska albuma. Kako je pukla ta ljubav jer za mnogobrojne ste, i za mene samog, simbol spomenutog benda koji je obilježila vaša, na daleko prepoznatljiva boja glasa.
Ma ljubav nije pukla, naprosto smo krenuli u svom smjeru. Ja sam imala potrebu za samostalnošću i drugačijim pristupom prema stvaranju i izvođenju glazbe. Pratim i cijenim Detour i Nenada Borgudana i ponosna sam na njihove nove uspjehe.
S druge strane, samostalnu karijeru ste započeli gotovo četiri godine od objavljivanja posljednje albuma Detoura. Jeste li se osjećali pomalo neizvjesno kada ste odlučili zaploviti samostalnim vodama ili ste imali već neke, nazovimo ih tako, skice pjesama pa ste bili sigurni u to i čekali ste samo trenutak kada će to provesti u djelo?
Pa imala sam već dosta neobjavljenih pjesama, ali svakako svaki početak je težak, tako je bilo i to osamostaljivanje. Moj prvi samostalni album 'Kada ne bih imala strah' je izašao 2018., a prošle godine 2021. je izašao i drugi 'Bye bye Saturn'. U međuvremenu smo Kapec i ja objavili album 'Večer s Cohenom' na kojem izvodimo dio programa koncerta o kojem sam govorila u petom pitanju.
Vaš novi album 'Bye Bye Saturn' objavljen je 2021. godine. Odakle ideja za tako kreativan naslov albuma? Kako je nastao taj album i kojim motivima ste se služili ponajprije pri pisanju pjesama?
Koncertna promocija albuma 'Bye bye Saturn' održat će se u sklopu festivala Femme Nouvele 12.06. u dvorištu Laube.
Već godinama se bavim astrologijom, i krećem se u tom svijetu simbola, ponekada i u svojim tekstovima, otuda i naslov albuma. Saturn je moćna i restriktivna planeta koja upravlja našim vremenom i daje nam puno prepreka i zadataka, ali nas na kraju nagrađuje za strpljenje i disciplinu.
Većina pjesma se bavi odnosima i nekim njihovim krajem, i zato Bye bye u naslovu.
Kako izgleda vaš stvaralački proces kada se bavite glazbom? Koliko se on razlikuje od vašeg upuštanja u neku novu ulogu?
Najveća razlika je samoća koja je potrebna da se npr. dođe do neke pjesme, za razliku od kazališta koje je ipak kolektivan čin.
Do sada sam imala dobar balans između ta dva procesa.
Drugi dio stvaranja glazbe u studiju ili na probama je opet drugačije, za sve je potrebno više nivoa stvaranja.
U glazbi najviše volim početak, dakle - ja sama doma sa gitarom, i sam kraj, dakle - uvježban bend i koncertna svirka.
U kazalištu pak najviše uživam u igri na probama, kada još svi istražujemo i improviziramo. Volim i kada je predstava gotova, ali uvijek malo patim za probama.
O vašem privatnom životu se ne zna puno. Koliko držite do privatnosti?
Da, volim čuvati svoj privatni prostor.
Akademski se obrazovana glumica, dok je vaša sestra Zrinka akademski obrazovana pjevačica. Kakve su reakcije bile vaših roditelja kada ste obje odlučile da će gluma biti vaš hobi i posao? Jesu li se te umjetničke crte prepoznavale od najranijih dana ili je ta ljubav otkrivena naknadno?
Naši roditelji su nas podržali do kraja u našim odlukama i odabiru. Iako nisu iz sličnih zanimanja, dali su nam slobodu da istražujemo za sebe svoj put. Od najranijih dana smo obje pokazivale glazbene talente, no tada nitko nije mislio da će to postati naša profesija.
Zanimljivo je da vas u gotovo svakoj epizodi RTL-ovog showa 'Masked Singer' spominje kolega, a očito i dobar prijatelj Borko Perić. Za gotovo svaku masku Borko tvrdi kako ste baš vi ispod nje? Što mislite po čemu Borko zaključuje da ste baš vi ondje? Nekakvi pokreti vas odaju ili je to možda neka interna šala?
Borko i ja smo dugogodišnji kolege na sceni i dobri prijatelji, misli da me poznaje pa čuje moj glas svugdje, hi hi.