Čak 136 dana svoga života prosječna žena provede pred ogledalom. Na dobrom putu da dostigne tu brojku bila je i Kjerstin. No, nije bila zadovoljna onim što vidi. Iako realno nema viška kilograma, vlastiti odraz u njezinim je očima bio krupan i nezgrapan. Kako zbog toga krupan ne bi postao i problem s prihvaćanjem sebe, odlučila je na godinu dana iz života izbaciti ogledala.

"Ne gledam se u ogledala, izbjegavam vidjeti svoj odraz u izlozima i drugim reflektirajućim površinama, ne gledam svoje fotografije snimljene tijekom ovog vremena i neću moći pogledati ovu snimku", kazala je studentica Kjerstin Gruys .

Od kada je svijeta, ogledala su i saveznici i neprijatelji.

Što kada zrcalo ne daje odgovor koji očekujemo ili kada odgovor pogrešno protumačimo? To se još u najranijoj djevojačnoj dobi dogodilo Kjerstin - oboljela je od bulimije i anoreksije. Naznake da bi stvar opet mogla poći krivo, odnosno da bi se njezina slika u ogledalu opet mogla iskriviti, prim,jetila je uoči vjenčanja. Preuveličavala je svoju težinu, ali na vrijeme se zaustavila. Prekrila je sva ogledala u kući i otkrila novu, bolju sebe.

Ogledala se prije svega vežu uz žene, s razlogom. Istraživanje je pokazalo se muškarci gledaju tri puta rjeđe.

Nisi u iskušenju da napraviš ovo, kao što ja radim. Gledam i vidim, nešto ovdje. Možeš to napraviti. Ne, ne mogu to napraviti.

I nije već četiri mjeseca. Planira tako nastaviti dok ne ispuni rok od godine dana koji si je zadala. Za mnoge, to bi bila pokora.

Mnogi ne bi uspjeli u tome, ali ako studentici socijologije pođe za rukom podignuti samopouzdanje i izgraditi jaču ličnost, ovakav odgovor neće uzimati k srcu.

Jer ljepota je na koncu, u očima promatrača, ne u ogledalu.