Nekadašnji tenisač Goran Ivanišević svoju je karijeru obilježio mnogobrojnim teniskim uspjesima, ali i uzvicima, psovkama i razbijanjima reketa za vrijeme mečeva. Ruku na srce, mnoge gledatelje, sudeći po komentarima, to je nasmijavalo dok su ga bodrili pred ekranima, no to je sve, tvrde stručnjaci, samo ne smiješno u svijetu tenisa pred pomalo uštogljenom publikom. Čak je i sam 50-godišnji Ivanišević priznao kako su mu takvi ishitreni potezi koje je poduzeo dok mu se još glava nije ohladila, zapravo donijeli najviše štete. Prošlo je već 21 godina od njegovog osvajanja Wimbledona, a danas, gotovo tri godine otkako trenira jednog od najboljih tenisača Novaka Đokovića , smatra da mora imati drugačiji pristup, piše Glas Istre .

Upravo je u posljednjem intervjuu objasnio što se zapravo događa kada Đoković usred meča počne vikati u Ivaniševićevom smjeru, odnosno prema loži u kojoj je smješten. Većini gledatelja nije bilo jasno ljuti li se Novak na Gorana ili na sebe, a Splićanin je otkrio što se zapravo krije iza svega toga. Ivanišević je otkrio da se u situacijama poput takvih zapravo Novak ljuti isključivo na sebe. Uz sve to, Goran najčešće ne čuje što mu Novak viče s terena.

Kako je to već rekao, i sam bio temperamentan pa u potpunosti razumije što se događa u Đokoviću kad povisi ton. Riječ je o izbacivanju frustracija, a Goran tvrdi kako Novak nekad zna biti uspavan pa to vikanje vidi kao pozitivnu stvar.

Ivanišević je podsjetio kako je on bio jedini tenisač u povijesti koji je bio prisiljen na predaju meča jer je razbio reket.

Ovom prilikom se splitski tenisač prisjetio kako je njegova obitelj prodala stan zbog njegovog tenisa. Njegov otac i profesor na fakultetu, Srđan Ivanišević , prepoznao je u svome sinu sportaša u ranim danima. I sam je rekao kako bez roditeljske pomoći "nema tog teniskog saveza koji će nekog igrača dovesti do uspjeha". Već kao 14-godišnjak, morao je odlučiti nastavlja li školovanje, ali zahvaljujući roditeljima, odlučeno je da je predobar tenisač zbog čega se ne može školovati na klasičan način.

"Roditelji su dobro odlučili, uspio sam u tenisu. Sve je u mojoj karijeri... Pokojna sestra se razboljela, imala je rak... I to je bio jedan od motiva da uspijem. Sav taj splet ludila i lošega pretvorio se u nešto dobro", zaključio je Goran Ivanišević.