Lik Žarkova

Obožavatelji 'Igre prijestolja' su u prvoj epizodi 'Černobila' vjerojatno prepoznali glumca Donalda Sumptera .

On u 'Černobilu' glumi starijeg boljševika Žarkova, čiji je lik izmišljen za potrebe serije.

Isto tako, izmišljen je i njegov govor u kojem od službenika traži da ne podižu uzbunu zbog nesreće.

Iako to ne znači da sovjetska vlada nije pokušavala zaustaviti širenje informacija nakon eksplozije, ne znamo da li je ono što je Žarkov rekao u seriji točno odražavalo tadašnji stav državnika.

Boja dima

U seriji smo vidjeli gusti, crni dim koji je izlazio iz dimnjaka elektrane, što je zasigurno impresivan kadar, ali u stvarnosti su se pojavilitragovibijele pare.

Usporedba s Hirošimom

Iako je Černobil najveća nuklearna katastrofa u povijesti, prema Janu Haverkampu, stručnjaku za nuklearnu energiju u Greenpeaceu, Legasovljeva usporedba Černobila i Hirošime jednostavno nema smisla.

U seriji je rekao: "Vatra koju promatramo vlastitim očima zrači gotovo dvostruko više od onog zračenjauzrokovanog bombom u Hirošimi".

Bomba koja je bačena na Hirošimu bila je toliko tragična zbog broja ljudi koji su onda izravno izloženi zračenju.

S druge strane, u Černobilu je radioaktivni materijal ušao u atmosferi i raspršivao se pa su njegovi učinci na zdravlje bili neizravniji i dugoročniji.

Rušenje helikoptera

U drugoj epizodi smo vidjeli rušenje helikoptera prilikom preletavanja preko otvorenog reaktora.

Iako se pad helikoptera dogodio i u stvarnosti, u seriji se nisu držali kronološkog reda.

Nesreća se dogodila u listopadu 1986., mjesecima nakon što je požar zapravougašen.

Lik Ulane Homjuk

Lik Ulane Homjuk,znanstvenices bjeloruskog Instituta za nuklearnu energiju,u potpunosti je fiktivan.

Ona u seriji dolazi u Černobil nepozvana, ispituje radnike reaktora u njihovim bolničkim sobama, a kasnije se pojavljuje i pred sekretarom Gorbačovom.

Ta se priča sama po sebi čini nerealističnom, no to je zato što je Homjuk zamišljena kao kompleksni lik koji predstavlja cijeli tim znanstvenika povezanih s černobilskom katastrofom.

No, ono što je realistično je to što je njen lik u ženskom rodu budući da je SSSR držao rekorde u obuci žena u STEM područjima znanosti.

Pretjerivanje s podacima

U drugoj epizodi serije Homjuk upozorava vijeće da je izgledna druga eksplozija koja bi mogla izbaciti još više radioaktivnog materijala iz jezgre, silom i do četiri megatone. Ona je trebala biti fatalna za stanovništvo Kijeva, kao i dio Minska. Rekla je da bi utjecala na Ukrajinu, Latviju, Litvu, Bjelorusiju, Poljsku, Čehoslovačku, Mađarsku, Rumunjsku i većinu istočne Njemačke.

Haverkamp tvrdi da je ta procjena pretjerana, dok ostatak njena opisa također nema uporište u istini.

Njena tvrdnja da bi toliki dio Europe bio zahvaćen eksplozijom uključuje puno hipotetskih scenarija. Haverkamp smatra da se to moglo dogoditi da se cijela jezgra otopila i iscurila u podzemne vode. No, kada se jezgra počne topiti, to čini na nejednak način pa bi posljedice druge eksplozije biloteško predvidjeti.

Tim ronilaca

Kako bi spriječili eksploziju na koju je Homjuk upozorila, tri su patriotska ronioca u seriji dobrovoljno zaronila u radioaktivnu vodu kako bi otvorili ventile spremnika.

No, prema riječima Alekseja Ananenka, ronioca koji je zbilja tamo bio, nisu se svi dobrovoljno javili za taj zadatak.

On je bio inženjer u pogonu, a jednostavno je bio dežuran taj dan pa su mu nadređeni naredili za se priključi misiji.

Iako su mu rekli da zadatak može odbiti, on je jedini u smjeni znao gdje se nalaze sporni ventili pa nije puno dvojio i pridružio se timu ronilaca.

Goli rudari

U jednom od rijetkih komičnih trenutaka u seriji rudari koji kopaju tunel ispod reaktora se skinu goli zbog nesnosne vrućine.

Iako je moguće da su to rudari stvarno učinili, postoji nekoliko različitih tvrdnji o tome koliko su odjeće zapravo skinuli.

Uloga sovjetske vlade

Autor serijekoristio je knjigu 'Ponoć u Černobilu' kao jedan od izvora za scenarij. Ona je utemeljena na stvarnim pričama o nuklearnoj katastrofi, a sastavio ju je novinar .

On je po završetku emitiranja serije otkrio da jepreuveličanoporicanje i zakašnjelareakcijasovjetske vlade.

Higginbothamova knjiga opisuje kako je istraga započela gotovo odmah, i to na nekoliko razina. U roku 36 sati nakon eksplozije stručnjaci za nuklearne reaktore su iz Moskve došli u Černobil i brzo identificirali najvjerojatniji uzrok nesreće.

Stoga nije bilo potrebe za zviždačem koji je otkrio uzroke, ali sovjetski znanstvenici su utrošili nekoliko godina napornog rada i istraživanja za podizanje svijesti o problemima koji su doveli do eksplozije.

Prijateljstvo između Šerbine i Legasova

Nažalost, prijateljstvo koje se u seriji razvija između Borisa Šerbine, predsjednika černobilske komisije, i glavnog istraživača Valerija Legasova u potpunosti je izmišljeno.

Njihova povezanost je rasla iz epizode u epizodu, ali nema dokaza da je njihov odnos zbilja bio takav.

Lik Legasova

Legasov u seriji nema baš veze s Legasovom u stvarnosti.

Naime, nije bio mučenička figura i vikao pred Gorbačovom, a nije se ni otvoreno protivio šefu KGB-a.

Suđenje Djatlovu i dvojici zaposlenika u reaktoru vjerojatno u stvarnosti nije bilo toliko teatralno kao u posljednjoj epizodi serije u kojoj Legasov u sobi punoj dužnosnika napada vladu.

Legasovljeva oproštajna kaseta

Legasov je počinio samoubojstvo dvije godine nakon černobilske katastrofe i zaista je ostavio oproštajnu audiokasetu.

No, u poruci nije razmatrao apstraktna značenja istine i nije se upitao 'Koja je cijena laži?' kao što je to prikazano u seriji.