Ostalo

Hus je za Akija održao govor za pamćenje: 'Ja sam jučer na sahrani pukao. Često je bio kamenčić u mojoj...

Hus i Aki bili su više od kolega i prijatelja, bili su obitelj. Skoro 50 godina disali su kao jedno i tom simbiozom stvorili jedan od najboljih bendova u zemlji.

RTL
28.01.2022 12:15

Održana je komemoracija za preminulog Akija Rahimovskog , a tim povodom govorili su njegovi suradnici i prijatelji. Za Huseina Hasanefendića Husa , Aki je bio više od kolege i prijatelja. Bio mu je obitelj. U svojim različitim karakterima izrodili su simbiozu koja je trajala 47 godina, a bila je i prijateljska i poslovna. Na komemoraciji je Hus ispričao kako je 1975. godine u Zagrebu bio potres.

"1975. je došao i stigao je kod mene u stan i desio se potres. Mislim da je to bila najava njegovog dolaska, a kasnije je on uzrokovao potres", prisjetio se glazbenik njihovih početaka.

Pročitajte još
Održana komemoracija za Akija Rahimovskog: Shrvani kolege ostavljali dirljive poruke

Sa slomljenim srcem i sjetom u glasu, Hus je održao jedan od najljepših govora koje ste ikad čuli.

"Razmišljao sam što i kako govoriti na komemoraciji (...) Aki bi volio čuti smijeh, da ga se sjećamo s tim zaraznim osmijehom, tom nekom optimističnom željom za životom, ispunjenim životom koji je upražnjavao punim plućima(...) Ja sam jučer na sahrani pukao, kad sam vidio lijes i da je to stvarno istina, pukao sam, potcijenio sam emocije, a precijenio miligram ekoje sam popio da bih bio miran. Ovo je, kad razmislite, prigoda da se slavi... Pitao sam se je li trebao ovako završiti, no on nije imao u svojem sustavu kočnice. Tko god ga je stvorio, nije mu dao taj moment da se malo pripazi, pričuva. Nije se znao štedjeti, nije me slušao, uvijek je znao slomiti publiku i dvoranu", ispričao je Hus i nastavio:

"Često je bio kamenčić u mojoj cipeli, pola mojih bora je zbog njega, ali je zbog njega sve imalo smisla. Ispunjavao mi je dušu i srce... Sudbina ovakvih zvijezda je da odu u ovakvim megaeksplozijama, iako bih ja volio da smo kao starčići sjedili na klupici i hranili golubove dok nam mlađarija dolazi u posjet. Nažalost, tako je kako je. Utješno je što se u zadnjim trenucima vidjelo do koje mjere su ga ljudi voljeli i poštivali, jer svi smo mi, bez obzira na fasadu koju nosimo, nesigurni u sebe. I on je bio nesiguran, prije konceerta je imao neku tremu, a ovo sve je potvrda da su ga ljudi zbilja voljeli i da će dugo ostati u svim našim sjećanjima", zaključio je Hus.