Parni Valjak je jedan od rijetkih bendova koji se može pohvaliti činjenicomda ga nije "progutao" generacijski jaz jer na sam spomen imena benda ne postoji nijedna generacija, i to barem posljednjih 70 godina, koja ne znaneke od najvećih bezvremenskih hitova kultnog zagrebačkog rock benda te njihove postave.

Priča cijelog benda započela je idejom o bendu jednog mladogBanjalučanina. Njegova obitelj se odselila u Zagreb i tada mladi Husein Hasanefendić Hus svoje interese pronalazi u raznim sferama umjetnosti. Kada je čuo rock bendove tog vremena, poput Shadowsa i Beatlesa, znao je da je pod njegovim prstima mjesto samo gitarističkim žicama i da će mu to biti životni poziv.Tada vjerojatno nije ni pomišljao da će kroz nekoliko godina sviranja postati gitarist, tekstopisac i prvi čovjek Parnog valjka.

Već tada je svirao u Grupi 220, no odlaskom Drage Mlinareca iz benda, Hus je bio u potrazi za novim pjevačem i baš tada, 1975. godine ugledao je pjevača duge guste kose u uskim hlačama leopard uzorkom - Akija Rahimovskog . Bio je fasciniran njegovim glasom te je s njim i Juricom Pađenom stvorio Parni Valjak. Ni slutio nije da će toliko potrajati i da će sAkijem do samog kraja održati neraskidivopobratimstvo.

Pokojni pjevač Aki Rahimovski jedan je od rijetkih umjetnika koji su ostavili neizbrisiv trag na području nekadašnje države, a svojim tužnim odlaskom sve ex-yuzemlje je, još jednom, ujedinio. Jer tako je to, tu se za najvećima tuguje kolektivno. Kada je objavljena posljednja pjesma koju je Aki otpjevao, ubrzo je dospjela i na prvo mjesto trendinga, ljestvica... Husu će ta pjesma zauvijek, ipak, značiti nešto više.

(FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL)

U razgovoru za RTL.hr, 68-godišnji glazbenik progovorio je o novoj pjesmi 'Ponovo' i njezinom nastanku, o pjesmama koje je napravio, a nisu za Parni Valjak, zanimljivoj i duhovitoj Akijevoj anegdoti,o gitaristu Brku kojegi dalje smatraju "relativno novim" u bendu nakon više od 30 godina sviranja, o nadolazećem koncertu'Valjak i prijatelji: Dovoljno je reći... Aki' i gostima iznenađenja, budućnosti benda, pozivima za koncerte iz cijele regije, stvaralačkoj energiji, o tome je i bilo lakše otisnuti se u glazbene vode nekada ili danas te o tome je li Nirvana plagirala pjesmu Parnog Valjka i kako je do toga najvjerojatnije i došlo.

Vaša pjesma je na vrhu glazbenih ljestvica. Kako uopće nastala pjesma 'Ponovo'?

Pjesma je nastala imamožda godinu dana. U onom periodu lockdownauglavnom sam živio u svom studiju,svirao iradio. U tom periodu sam čak objavio i neke singlove iz dosade. Jednostavno nije bilo puno izbora nego se baviti onime što ti je na raspolaganju i što ti je drago. Uvijek puno vremena provedem s gitarom u ruci i nastao je niz pjesama. 'Ponovo' je bila jedna od njih koja mi se učinila kao pjesma koja bi mogla biti malo drugačija, a opet Valjkova.

U zbirci neobjavljenih pjesama imam puno toga što jednostavno nije materijal za Akija ili za Valjak. Onda je počela kombinacija - ja sam taj svoj demo slao Akiju u Novo Mesto da skine i nauči pjesmu, pa je on tamo snimio demo. Sve je bilo daljinski, dok nismo u jednom trenutku, kad su mjere popustile, kod Ade u studiju u nekoliko takeova uživo odsvirali pjesme. Jedan take je odabran i dotjerivan dalje u smislu produkcije. Aki je otpjevao jednu verziju kao intro, a bili smo u Novom Mestu kad je otpjevao zadnju verziju. Eto, tako se pjesma rađala duže nego što je to bilo u normalnim okolnostima. (FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL)

Gdje možemo čuti pjesme koje radite, a prema vama nisu možda za Akija ili Valjak? To čuvate za sebe ili objavljujete?

Dva singla samobjavio i pustio u eterna nagovor djelomično benda i CroatieRecords. 'Pjesmica' je bila prvi singl, a drugi je bio 'Bar na dan' koja je izašla pred ljeto.

Nisam ja nikakvu ambiciju imao niti sam mislio, kako bih rekao, graditi karijeru nego jednostavno sam te dvije pjesme, 'Pjesmica' pogotovo, nisu neke Akijeve priče. 'Bar na dan' je možda čak i mogla biti Valjkova pjesma, alije možda malo tekstualno autobiografska pa sam je jednostavno pustio i ovaj ostatakpjesama kojih imamstoje, nemam pojma, možda će ugledati neko svjetlo dana u nekom trenutku. Tko zna?

Kako izgleda vaš stvaralački proces u Parnom Valjku? Kako nastaju pjesme? Rekli ste da 'Ponovo' nije tipična Valjkova pjesma.

Nije tipična po soundu . Kada bi se maknuo Akijev vokal, možda prva asocijacija ne bi bila na bend, iako naravno imamo neki svoj rukopis i svoj zvuk koji proizvodimo, način na koji sviramo i kao pojedinci i kao kolektiv. Imamo neku svoju prepoznatljivost, ali kad Aki zapjeva, onda sve to postaje Valjak.

Proces stvaranja pjesmama je nešto o čemu sam nekad vodio računa i razmišljao: 'Što bih?', 'Kako bih?' i onda razmišljao o tome je li pjesma Akijeva ili ne. Vodio sam računa, ali s vremenom sam pustio da pjesme izlaze u nepatvorenom obliku i to bih pretvarao u demo snimke i na taj način ih prezentirao bendu: 'To je ideja', a onda se ta ideja mijesila u neki oblik primjeren nama.

(FOTO: Petar Glebov/PIXSELL)

Nekad smo mijenjali tonalitet zbog Akija, iako je najčešće bila kombinacija da na moje sviranje on pjeva samo oktavu gore, jer je on imao visok registar. Davnih godina smo mislili: 'Bilo bi dobro imati pjesmu koja se sviđa ljudima, koja ima dobačaja', ali kada to namjerno pokušavaš raditi, najčešće ne uspije. Kada se opustiš i radiš to sebi za dušu, onda te pjesme, kad su nadahnute, mogu dobaciti daleko.

Posljednjih tjedana svi smo nešto dodatno naučili o Akiju.Viste zajedno s njim pojam benda Parnog Valjka. Možete li nam otkriti neku anegdotu s njim iz samih početaka kada niste ni vjerojatno mislili da ćete svirati cijeli život i da ćete biti jedan od najvažnijih pop rock bendova ovih prostora na kojima su odrasle generacije?

Činjenica je da su od nultog dana bile tri bitne postave benda i svaka postava značajno obojila jedan period. Primjerice, Marijan Brkić Brk je s nama već više od 30 godina, a on je relativno nov.

Teško mi je sada pričati o Akiju, da pokušavam izvući bilo kakvo veselje. Tako jedan šokantan odlazak još uvijek nismo skroz isprocesuirali. Ujutro se budim i u nekom trenutku se sjetim da je to činjenica. Žao mi je da nije pisao, jer bi njegova biografija bila opako štivo.

Kada klinac dođe živjeti u neku potpuno nepoznatu sredinu s 19 godina, baviti se nečim što voli, o čemu ne zna puno, to je posebna priča. Ni ja tada nisam znao puno o svemu ovome,ali imali smo strašnu želju da to funkcionira i da uspijemo. Kad je stigao u Zagreb, nije znao hrvatski i trebao je naučiti jezik, pa ima jedna dobra anegdota iz tog razdoblja - užasno mu se dopala ona kobasica jeger (jaegerwurst) i jednom prilikom, tek što je stigao, išao je u dućan i tražio 10 deka purgera, a onda mu je prodavačica rekla: 'Dečec, misliš na jeger?', što je on i pokazivao. Prepričao nam je to i umirali smo od smijeha.

Makedonci cijeli život vuku taj neki pjev u govoru. On je uspio to nekako savladati i uspio je, naravno malo-pomalo, da se u njegovom pjevanju ne osjeća više da mu hrvatski nije materinji jezik. To je ozbiljna prepreka i to ljudi zaboravljaju koliko je teško. Tebi se može činiti da govoriš ispravno, ali izvorni govornici čuju te razlike. On je jedan od rijetkih koji je uspio izgubiti akcent, a čak je uspio dobiti i taj neki zagrebački štih u izgovoru. (FOTO: Marko Prpic/PIXSELL)

Nadolazeći koncert pod nazivom 'Valjak i prijatelji: Dovoljno je reći... Aki' održat će se 26. ožujka u zagrebačkoj Areni. Je li istina da će navodno Bajaga i Gibonni biti jedni od gostiju na koncertu. Možete li nam otkriti još neke ili će to biti gosti iznenađenja?

U startu je bio dogovor da ne reklamiramo koncert s imenima gostiju, nego s prijateljima. Puno više ljudi bi došlo pjevati, nego što će na kraju pjevati, jer je nemoguće to rasporediti i u krajnjoj liniji nemamo ni baš previše vremena za to. Nismo htjeli da koncert bude revijalnog karaktera, u smislu da imamo 27 ili 28 pjesama koliko ih je previđeno za svirati, pa da imamo 27 ili 28 izvođača. Suludo, jer nije to festival.

Svi koji će nastupati izvest će po dvije ili tri pjesme, ovisno kako kome koja leži - to je posao pred nama, ali dogovor je da se ne govori tko su. Procurilo je, a kad je procurilo, onda su i Bajaga i Gibonni na svojim stranicama potvrdili. Ima još dogovorenih izvođača što me veseli. Ima nekoliko mladih i nekoliko provjerenih veličina tako da, bit će zanimljivo u svakom slučaju. Ako tko želi od dogovorenih objaviti, na njima je, nema veze. Ja se držim dogovora i mi nismo nikoga spominjali, jer je u startu bio dogovor da se ne radi bilo kakav PR na imenima gostiju.

Zabavan je moment da u svoj ovoj tuzi, dobili smo poruke koje su glasile: 'Što će vam gosti? Pa mi ćemo pjevati'. Naša je publika takva i uvjeren sam da će to biti zborno pjevanje.

S obzirom na vašu popularnost na području zemalja bivše Jugoslavije, jeste li možda razmišljali o nastupima barem u većim gradovima ili smatrate da bi to bilo suprotno onome što je bila vaša prvotna ideja kada ste zamišljali koncert?

Osobno imam podvojene osjećaje po tom pitanju. S jedne strane zagrebačka Arena je rasprodana u par dana. Bilo je karata još od one prve otkazane Arene, koje ljudi nisu htjeli vraćati, jer su rekli: 'Čekat ćemo, pa kad bude'. Sad je strahovit pritisak Zagreba, Hrvatske i regije, jer mi smo jednako veliki u svakom dijelu bivše zemlje, budući da smo startali u toj istoj bivšoj zemlji.

Lomim se između želje i u krajnjoj liniji obaveze da na neki način prođemo tu katarzu zajedno s tom publikom koja nas je te silne godine podržavala te da i u regiji napravimo takve koncerte. S druge strane mi je jednako teško da nemamo nek čvrsti plan. Znamo da nećemo dodavati Zagreb sigurno, iako je takav pritisak da otvorimo Arenu, vjerojatno bi i ona bila rasprodana.

Postoji mogućnost da radimo pulsku Arenu, jer je Aki bio počasni građanin Pule, ali to ćemo vidjeti. On je tamo dosta boravio, imao dosta prijatelja i puno se bavio humanitarnim radom. Tu postoji isto neka obostrana želja.

Regija šalje upite čak na način ako mi nećemo da će oni lokalno raditi. Postoji želja da se tako nešto napravi i da ljudi dođu. Još smo u dilemama, ali apsolutno postoji mogućnost da bude Ljubljana, Beograd, Sarajevo, Skopje i drugi glavni gradovi. Jedino Crna Gora trenutno nije u razmatranju, radi nerazjašnjene situacije.

Međutim, niti je donesena konačna odluka niti je u ovom trenutku to prvo o čemu razmišljamo. Htjeli bismo da ovaj koncert bude stvarno dobar i dostojan renomea i onog što je Aki ostavio u neko svoje nasljeđe. (FOTO: Darijo Horvat/PIXSELL)

Kakva će biti budućnost jer sudeći po ovome što ste do sada rekli ste još u nekim dilemama i s koncertima? Jeste li razmišljali u tom smjeru i hoće li vam u krajnjoj liniji biti jasnije nakon koncerta?

Vjerojatno će se slika iskristalizirati s vremenom. U ovom trenutku smo toliko dugo vremena zajedno, jer mi nismo samo u tome da odemo na gažu i vidimo se na sljedećoj. To kod nas nije postojalo. Bend je radio na tjednoj bazi tri ili četiri probe. To je bilo, s jedne strane i obaveza, da zadržimo nivo koji smo postigli. S druge strane, ovo je i naš poziv i naše veselje da sviramo. Tu je naravno i druženje, pa proživiš u tim fazama i neke terevenke. Kao društvo i kao bend imamo veliku želju da se ide dalje, ali ne na način da radimo nešto što nije na nivou. Renome je vrlo lagano srozati ako se igraš s tim. Nemamo ni tu čvrst plan, a jedino je čvrsta želja da pronađemo formulu koja bi bila dostojanstvena i dostojna nastavka. Da li ćemo uspjeti, ne znam.

Jednom ste prilikom izjavili da ne biste voljeli biti u koži današnjeg mladog glazbenika. Koliko se glazbeni počeci razlikuju u doba kada ste vi počinjali i danas?

Slažem se s tim, ali to je na pragu razmišljanja. S jedne strane se čini da je lakše zbog društvenih mreža. Teoretski, prije 40 godina mogao si biti izuzetno talentiran gitarist ili autor u, ne znam, Litvi, a šanse da će te netko prepoznati su bile nikakve ukoliko nisi bio lud kao Aki da uđe u takav rizik i da s 19 godina dođe u Zagreb, pa što mu Bog da.

Danas je to drugačije - te platforme otvaraju mogućnost, a opet je jako teško skrenuti pozornost na nešto dobro. Netko te treba shareati i otkriti. S druge strane, konkurencija u glazbi je strahovita. Jedan dio glazbe je postao apsolutno zvučna kulisa, kao zidovi, kao dekoracija.

Naravno, trendovi se mijenjaju, a dominantno biznis nameće trendove. Klinci koji nisu formatirani i koji nemaju svoj ukus upijaju sve ono čime se bombardira. Sada ako želiš raditi pjesme iz duše na onaj nekakav starinski način i ne razmišljati o nekom dobrom beatu, ne razmišljaš na način da proizvodiš kao vrhunski zanatlija nego kao senzibilan autor. Taj prostor je jako sužen jer od radija, sve je formatirano i sve je u tri minute, sve je puno teže.

(FOTO: Borna Filic/PIXSELL)

Ako si talentiran i krećeš se u žanrovima koji su sada aktualni, u tome možeš napraviti karijeru. Govorim iz svoje pozicije - zakačio me i novi val i neke stvari koje su se u glazbi događale, pa ih čuješ i malo te inspiriraju. Kao 'Slikam u koloru, ali daj da vidim što mogu i s grafikom'. Ako imaš talenta, i s grafikom ćeš napraviti nešto dobro. Gledano iz moje perspektive, da ja danas krećem, mislim da bi mi bilo teže. Isto je jedan od problema zasićenje sadržajem, a ne postoje baš izrazito čvrsti kriteriji.

Mislite da je došlo do zasićenosti ponuđenim sadržajem?

Kad god se govori o prošlim vremenima, ljudi su skloni govoriti da je riječ o nekoj jugonostalgiji, no ne govorim sad uopće u tom smislu, nego su nekad radijske stanice za urednike morali imati obrazovane kadrove. Morao si imati ili srednju glazbenu školu i neki fakultet ili glazbenu akademiju. Nije to nužno neka sreća, ali šanse su da netko glazbeno obrazovaniji može napraviti razliku između smeća i nečeg što zavrjeđuje eter.

Tu je bila prva ta razdioba i nije moglo doći do zagušenja na taj način. Ne bih imao nikakav problem da je eter zagušen kvalitetnim sadržajem i da ne možeš odabrati toliko dobrih pjesama što ćeš prije slušati. No sad je baš manufaktura i sve su obrasci. Čujem i razumijem dovoljno modernu glazbu da shvatim da među mladim bendovima ima nekih koji naprave neke pomake i neke dobra glazbe.

Prije su producentske kuće uzimale boy bandove i kada je došao trend boy bandova godinama unazad, prvi je upalio i onda ih je 150 umjetno napravljeno, jer je to bila dobitna formula i onda su slagali četiri zgodna dečka koji znaju plesati i koji imaju dovoljnu talenta, a vani je dovoljno veliko tržište da imaš izbor, da odabereš i onda se ide. Uloži se novac i radi se posao. Sadržaj nije toliko bitan nego je forma bitna, da se može prodati vrištećim klinkama. To se ponavlja i jednostavno glazbena industrija tako funkcionira. Unutar nje imamo izlete talentiranih koji nametnu sebe: 'Moj film, ja sam to. Nisam dio trenda nego sam ja to'.

Je li vasplagirala Nirvana i napravila prvi veliki hit? Mislim na pjesmu 'Hrast' Parnog Valjka iz 1979. i Nirvaninu 'About A Girl' iz 1989. godine .

Čuj, riff je isti, ona modulacija je ista, a čak je melodija pjevanja u modulaciji slična. Prvi dio nije jer on drugačije pjeva, ali je riff identičan i harmonijski je ista. U tempu je vrlo slična. Možda je koincidencija a možda nije. Poveznica je sigurno Krist Novoselić koji je živio u Zadru 1980. godine,koliko ja znam. Inače vuče korijene odavde, tako da bi se moglo povezati, ali sad - tko će tvrditi da je Nirvana pokrala Parni Valjak iako je puno ljudi na to ukazivalo pa čak neki izvana.

(FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL)