Imoćaninu Petru Mustapiću srce svaki put zatitra na ono što se krije pod debelim slojem prašine. On je, naime, ponosni vlasnik najvećeg svrdla na svijetu ali i zavidne kolekcije starih alata.

"Ona je osebujna. Ona ima strahovito puno eksponata gotovo 3 tisuće stvari. Skuplja se oko 25 godina", kazao je Petar Mustapić, Imotski.

Vrijednu je zbirku pohranio u svojoj bivšoj radionici.  Kolekciju je počeo stvarati upravo svrdlom, pa ne čudi da se u njoj sada nalaze tisuće verzija tzv. burgije.    

"Od ovog svrdla je nastala ova zbirka. Kasnije svrdlo po svrdla gotovo dvije tisuće eksponata i još tri tisuće vrlo vrijednih stvari.

Da su gradski oci prepoznali vrijednost Petrove kolekcije drevnih zanata, njegovi bi eksponati već bili izloženi u muzeju. Ovako ih je sam poredao po zidovima i policama, a o Perinom blagu iz davnina brinu i njegovi prijatelji.

"Nas vežu uspomene uz ove starine i onda se mi često puta sastajemo i skupa kad asmo onda zapjevamo, pojedemo i popijemo. Čuvamo naše uspomene i ponosimo se našim Imotskom", kazao je Žarko Karoglan, Imotski.

U Petrovoj kolekciji mogu se pronaći sve vrste zaboravljenih alata, čak i one kojima mlađe generacije ne znaju svrhu.

"Ja potječem iz tih vremena. Kako ne bih pamtio kad se sjećam vremena kad je bio pojam da čovjek nađe takvo svrdlo da napravi neku rupicu u drvetu", rekao je David Karoglan, Imotski.

Svoj privatni muzej Petar otvara svima koji se požele nakratko vratiti u drevna vremena. Petar je ovdje sve: i vlasnik i kustos.

Da je Petar samo malo drukčiji na pamet mu nikad ne bi pala ideja koja ga je proslavila diljem svijeta. On je, naime, sa svojim  društvom osmislio i onda sastavio najveće svrdlo na svijetu.

"Pala ideja i moji prijatelji koji su tu su mi pomogli da usičemo najveću topolu na polju koja je bila visoka 30 metara, da je sredimo i istešemo. Kako se prije radilo ručnim alatom. I da napravimo najveće svrdlo".

Petru i njegovoj ekipi trebalo je punih godinu dana da imotski ponos napokon pripreme za javnu prezentaciju. I onda je prije gotovo dvije godine golema dizalica jedva podignula najveće svrdlo na svijetu.

Imoćani su bili oduševljeni, jer ovaj alat, kako kažu, simbolizira sve ono što ih krasi:  snalažljivost i upornost.

Ranije je Petar još živio u uvjerenju da će svrdlo završiti na ulazu u grad ili na nekom drugom vidljivom mjestu. Ali umjesto da se njime ponose, svrdlo s Guinnesovim certifikatom doslovno je trune odbačeno blizu bivše duhanske stanice.

Sudbina gigantskog svrdla u rukama je gradskih moćnika. Međutim, njegovu neobičnu zbirku nitko ne može osuditi na propast. Sve dok njome gospodare Petar i njegova vesela družina. Ne čudi stoga što često zaviri u svoje malo carstvo.

Zadovoljstvo i ponos dovoljni su motiv da Petar svoju zbirku i dalje popunjava nekada običnim sitnicama kojima su godine darovale neobičnu vrijednost.