Svestrana Ida Prester uspijeva ono u čemu se mnogi "pogube" - vješto balansira vođenje raznih evenata, koncerata, stvaranja novih pjesama, suradnje s glazbenicima u regiji, između obiteljskih obveza i života na relaciji između Zagreba i Beograda, a u moru poslova sada je ponovno napravila još jednu prekretnicu. Ova 43-godišnja Zagrepčanka je nakon dvije i pol godine života u podstanarskom stanu u zagrebačkom kvartu Zelengaj odlučila ponovno iseliti, i to kat iznad svojih roditelja u obiteljskoj kući. Bit će joj to 19. selidba u životu, koju je također odradila s osmijehom na licu, a u pakiranju stvari trenutačno joj pomažu i potomci, sinovi Rio i Roko.

"Svaki put si mislim - to je sad valjda to za neko vrijeme, bacam sidro, a onda me život demantira. Baci te bez puno pitanja pa se ti snađi. Evo i sada, vjerujem da sam došla do zadnje postaje. Baš bi voljela. Možda doživotno. Zajedno smo došli. Ali tko zna... Goodbye Zelengaj, bilo je divno!", napisala je na Instagramu i dodala kako je dosad selila u četiri države, odnosno šest gradova, a bilo je to u svim mogućim kombinacijama – s dečkom, mužem, djecom, u podstanarske stanove, vlastite, studentske domove... Iako im je Beograd, odakle je njezin suprug Ivan Peševski rodom, neko vrijeme bio baza, posljednje dvije godine to je bio Zagreb i izgleda kako će ostati još neko vrijeme. Za RTL.hr je sada otkrila gdje se sele i zašto su se odlučili na ovaj korak.

"Jučer smo počeli sa selidbom, a još danas do 16 sati imamo kombi – što preselimo, preselimo. Djeca mi pomažu slagati kutije", rekla je Ida sa smiješkom i entuzijazmom u glasu i nastavila:

"Mi smo u podstanarskom stanu već dvije i pol godine, otkad smo došli i sada se napokon useljavamo u obiteljsku kuću s mojim roditeljima. To je oduvijek bio plan iako se iz raznih razloga odgađalo i sada je stvarno došlo vrijeme da odemo u svoje. I tamo nas očekuje renovacija sljedećih nekoliko godina jer je stan u dosta lošem stanju, ali barem da od nečega krenemo. Lijepo je ne biti podstanar", rekla je. Njezini roditelji žive u prizemlju, a Ida i Ivan će s djecom biti na katu. Kroz šalu kaže kako je to onaj tipičan hrvatski suživot koji je na obostrano zadovoljstvo.

"To nam je strašno praktično zbog naših poslova, i suprug i ja jako puno putujemo i njima je praktično da su im klinci odmah tu. Mislim da svaka obitelj s malom djecom, koliko god mi kočoperno odlazimo iz obiteljskih domova i mislimo sad ćemo mi sami sebi nešto izgraditi, na koncu ispadne da ti blizina roditelja toliko postane bitna u nekom periodu da se vratiš podvijena repa i moliš da te prime. Mi smo od susjeda otkupili taj gornji dio kuće i sad smo svi zajedno", rekla je.

Id a Prester za RTL.hr: 'U početku mi je Vani jamrao zbog okretanja života naglavačke, ali shvatio je da nam Zagreb svima paše'

Svaki slobodan trenutak će i dalje koristiti da posjete obitelj i prijatelje u Beograd, gdje su bili u počecima njihova obiteljskog života. "Sutra čim završimo sa selidbom idemo na posljednjih deset dana u Beograd kako bi se djeca podružila i sa sestričnom Deom i s prijateljima. Jako nam je važno da smo u kontaktu i s jednom i s drugom stranom obitelji", naglasila je.

Mjesec dana putovanja

Ovo ljeto bilo im je vrlo izazovno – ona i suprug proputovali su sjever Europe, iživjeli se kao u stare dane, a Ida kaže kako im je baš to bilo potrebno.

"Bilo je najljepše na svijetu, skoro mjesec dana smo bili bez klinaca. To nam je jako nedostajalo jer dugo nismo bili sami, mogu reći da smo odradili putovanje života. Stvarno smo svašta i doživjeli i proživjeli, od prirode do glazbe, partija! Baš smo se osjećali kao cura i dečko, a to kada si s nekime deset godina u vezi, ti jako jako nedostaje. Djeca zaista, koliko god da su divna, ne možeš si dopustiti takav intiman odnos sa svojim partnerom kao ranije. Ovako je to toliko dragocjeno kada se možeš izvući, baš nam je jako to odgovaralo", rekla je. Rio i Roko su to vrijeme bili s bakom i djedom na moru, a kako su, na sreću, u punoj snazi, druženje s unucima ono je čemu se najviše vesele.

"Dok je tako, moći ćemo si priuštiti taj luksuz. Onoga trenutka kada će njima biti potrebna pomoć, onda će se to naravno promijeniti. Kod nas to ide generacijski, i mi ćemo vratiti dug sljedećoj generaciji pa će tako unuci biti s nama mjesec dana na moru. Ako Bog dan, jednoga dana", zaključila je kroz osmijeh.