Osječanka Lara Iličin (21) jedna je od onih ljudi koji su u toliko malo godina prošli kroz puno toga, a za nju je sve započelo kada joj je bilo tek 11. Tada nesigurna djevojčica u razvoju, s određenim traumama koje je nosila u sebi, iskusilo je ono što ne bi poželjela nijednom vršnjaku. Danas je zahvaljujući tom iskustvu vlasnica Instagram profila 'fitwithoutguilt' gdje pruža podršku, savjetovanje i edukaciju - sve u cilju zdravijeg i pozitivnijeg života. Okuplja zajednicu od skoro 35 tisuća ljudi gdje dijeli i vlastite brige i borbu za zdravlje. Otvorena, komunikativna, temeljita i hrabra, takva je Lara koja se nedavno okušala i u bodybuildingu, a granice pomiče kako bi sama sebi dokazala da je to moguće. U pozadini svega je anoreksija i bulimija koji su joj prvi put dijagnosticirani kao djevojčici u pubertetu. Za RTL.hr je sažela svoju priču, od hospitalizacije u zagrebačkoj Vinogradskoj bolnici, zatim preusmjeravanje na psihijatrijski odjel, a potom i liječenje u Portugalu. I naravno, kako je unatoč poremećajima uspjela izgraditi respektabilan posao koji u ranim dvadesetima razvija munjevitom brzinom.

Dijagnoza anoreksije i bulimije

"Moja priča započela je dosta rano, odnosno 2013. godine. Sve je eskaliralo u jako kratkom vremenu. Te sam godine odlučila krenuti na samostalnu dijetu zato što sam na istu, nažalost, bila tjerana svake godine od strane mog oca. Htjela sam se dokazati – da mogu biti tinejdžer koji izgleda prihvatljivo. U tom sam periodu bila malo punija, bila sam dijete u razvoju i to je normalan aspekt puberteta, no to ja nisam htjela prihvatiti. Počela sam naglo trenirati te sam završila na dva treninga dnevno i stvari su krenule u negativnom smjeru, upravo zato što sam u tom periodu dobila jako puno podrške. Kada sam krenula gubiti na težini, ljudi su mi davali jako puno pozitivnih komentara. I tu nisam znala stati. Otišli smo na more i tamo sam ostala na jednoj jedinoj namirnici, a to je bio sir. Moji roditelji dotad nisu vidjeli da se to pretvorilo u nešto negativno, samo su vidjeli da sam ja počela raditi na sebi. A u tom sam periodu izgubila deset kilograma. Brzo su shvatili kako nešto nije uredu. U trenutku kada sam skoro kolabirala zbog sunca na plaži, tada je moj otac odreagirao, odveo me u Šibenik u bolnicu i tamo su mi dijagnosticirali anoreksiju, a kasnije se razvila i bulimija", započinje svoju priču Lara, danas influencerica i savjetnica za prehranu te autorica nekoliko e-kuharica. Nešto što je započelo kao puko nezadovoljstvo pretvorilo se u zdravstveni problem koji je utjecao na njezinu cijelu obitelj. Roditelji su je, shvativši što se događa, odveli na liječenje u Zagreb u Vinogradsku bolnicu gdje su je hospitalizirali – liječnici su joj pomogli i ubrzo se vratila kući gdje je počela normalno jesti i u konačnici funkcionirati.

"Bila sam sretna, ponosna što su roditelji uz mene. Stvarno su se počeli fokusirati na mene kao na dijete koje treba pomoć. No, zbog fizičkog stanja razvila sam alergiju na gluten, dobila proljev i tu sam ponovno pala na težini. Moj se otac uplašio, vratio me u bolnicu gdje su me ponovno hospitalizirali. Kada sam to čula, pobjesnila sam jer sam imala osjećaj da me ponovno napuštaju i vraćaju me u poziciju iz koje sam htjela pobjeći. Krenula sam u negativnom smjeru, počela sam skrivati hranu, lagati, bila sam mali buntovnik koji je njima htio vratiti za postupak koji su pokazali, da nisu bili podrška koja mi je bila potrebna. Nakon toga je sve krenulo u jako negativnom smjeru. Bolnica me više nije htjela prihvatiti zbog postupaka koje sam radila, u jednom trenutku sam im pozvala i policiju... Liječnica koja je tada bila glavna na odjelu je rekla da me moraju poslati na Odjel za psihijatriju. Tamo su me hospitalizirali s odraslima gdje sam svašta proživjela. Dobila sam epileptični napadaj zbog stresa i tableta na kojima sam bila jer nisam bila funkcionalna...", rekla je.

Otac joj je došao u posjet i vrlo brzo shvatio kako više tako dalje ne može. Pronašao je alternativu - u inozemstvu. Kako bi je 'natjerali' da pođe s njima u Portugal, rekli su joj kako se radi o obiteljskom putu, no nije bila riječ samo o tome već i o njihovoj težnji da joj bude bolje – na pravom mjestu, kroz privatno liječenje koje je u tom trenutku bilo u potpunosti drugačije od onoga u Hrvatskoj.

"To je bila kuća u kojoj svi mi bili u različitim sobama, no bili smo svi kao jedna velika obitelj. Radili smo različite aktivnosti – slagali puzzle, pohađali kreativne radionice, gledali smo filmove...Tamo sam imala 24-satnu njegu i onu su danas moja druga obitelj. To mi je jedno od ljepših iskustava jer sam spoznala vrijednosti za koje ja danas živim – ljubav, podrška, vjera, pozitiva i zajedništvo. Bez obzira na to što to nisam osjetila u pojedinim trenucima od svojih roditelja i obitelji, to zaista postoji. Samo to moram pronaći od iskrenih ljudi i u nekim situacijama trebam ljude naučiti i kako me voljeti. Tamo sam zaista izrasla u jednu potpuno drugačiju osobu i kada sam se nakon dvije godine vratila, ljudi su bili u šoku", objasnila je. Tamo je živjela s ljudima sa sličnim i različitim psihološkim problemima, koji su se borili s raznim ovisnostima, no problem je ponovno nastao kada se vratila u svoju svakodnevicu. Tada joj je bilo tek 14 godina. Zaboravila je kako žive njezini vršnjaci – da odlaze na kave, šminkaju se, druže po kućama, izlaze...

"Moj način razmišljanja, komunikacije, volje za trudom, radom, proučavanjem, izgradnjom brenda kojeg imam danas, nažalost sam, kako nisam mogla pronaći oslonac, izolirala sam se...", rekla je te dodala kako joj je dan izgledao tako da je išla u školu, vratila se kući i u slobodno vrijeme učila. No, s vremenom je uspjela obnoviti prijateljstva i ponovno se osjetiti voljenom, nakon čega se počela razvijati i u profesionalnom smislu...

'Želiš se umanjiti'

Zamolila sam je da laicima objasni što to znači imati poremećaj u prehrani – zašto ne želi jesti, ima li joj hrana loš okus ili si pak nikada nije dovoljno mršava i kako to sve proživljava sa psihološke strane.

"Svi koji imaju poremećaje u prehrani jako vole hranu, to je nešto što mogu potvrditi iz vlastitog iskustva, ali i iz iskustva rada s drugim ljudima i svega što sam prošla, vidjela na edukacijama u Portugalu i drugdje. Baza razvoja poremećaja je manjak samopouzdanja, težnja da ispunimo savršenstvo koje ne postoji i tu mi dolazimo u sukob sami sa sobom. Težimo ispuniti nešto što ne možemo i upravo zbog toga što ne možemo, nismo sposobni to prihvatiti, tu sebe stavljamo u poziciju tjeskobe i anksioznosti, ali na svim poljima svog života. Tu krene samokažnjavanje putem hrane jer hrana je izvor energije, izvor života, a mi, zato što se osjećamo malima iznutra jer se pozitivno ne vidimo u nijednom aspektu, mi sebe hoćemo smanjiti. Ne želimo se prikazati na van, ne želimo ulaziti u interakcije s ljudima jer oni više vrijede i smatramo da mi njima moramo prepustiti prostor rasta, razvoja, ljubavi, podrške. Svega onoga što mi nismo sposobni primiti. Osjećaj nedovoljnosti iznutra je baza za razvoj, ne samo poremećaja u prehrani, nego i različitih drugih ovisnosti", objasnila je.

Smatra kako najvjerojatnije postoji problem i u obitelji – roditelji 'tjeraju' djecu da budu savršena, da se drže normi koje su im roditelji nametnuli – da sviraju instrument, paralelno treniraju sport, budu vrhunski na svim poljima...

"Svaka osoba s poremećajem u prehrani želi biti voljena, želi dati ljubav, podršku i onda ulazi u područja u kojima to može uspostaviti, ali na vlastitu štetu. Tu dolazi do problema gdje mi želimo davati, a isto tako da bismo dali, smatramo da sebe moramo narušiti. Tu dolazi do reduciranja hrane, gdje se želimo kazniti putem tjelovježbe, da moramo u dlaku znati što unosimo u sebe, a kada tu kontrolu izgubimo, čim se dogodi nekakva negativna situacija u obitelji, na poslu, u školi, mi gubimo kontrolu, gubimo sebe i mi tu psihički padamo još i više, a isto tako i fizički", naglasila je.

Izvukao ju je hobi

Utjehu je pronašla u fotografiranju, koje joj je postala velika strast. Omiljena joj je bila fotografija hrane zbog čega se u konačnici okrenula i nutricionizmu. Znanje je pretočila na Instagram i tako je nastao njezin profil - 'fitwithoutguilt'.

"To mi nije samo posao već i izvor podrške. Obožavam kada mi se pratitelji jave, to što mogu sa svima njima biti otvorena, što nisu individue koje stoje sa strane i jedva čekaju da se nešto negativno dogodi. Kada se otvorim po pitanju problema, oni stvarno budu podrška. Zaista brinu o meni na isti način na koji ja brinem o njima. To je po meni ljepota tog povezivanja online. Težnja profila je pomoći, inspirirati i pokazati ljudima da ako nešto žele, da si mogu to i uspostaviti", objasnila je.

Prošle godine upustila se i u bodybuilding. U šest mjeseci pripremila se za natjecanje i izašla na binu, a nakon toga je ponovno proživjela period psihičkog pada, od čega se trenutačno oporavlja.

"Izaći ću ponovno na binu, samo je cilj da paket bude bolji, kvalitetniji i za to sam svjesna da će mi trebati mnogo vremena.Sport je jako zahtjevan i mene su ove pripreme zdravstveno jako osakatile jer sam imala dosta posljedice koje su se javile – od hormona, probave, stresa. Skupila su se različita područja koja su se odrazila, sada je bolje, ali postepeno to sve popravljam. Ne bih htjela ulaziti u nešto ako početna točka nije dobra i ako ja nisam sigurna da sam po pitanju svih aspekata stvarno uredu", naglasila je.

Nakon što je napisala nekoliko e-kuharica, u budućnosti sprema čak dva projekta. O čemu se sve radi saznajte u VIDEOINTERVJUU.