Akademska glumica Iva Jerković ne samo da je izvrsna kazališna i filmska glumica, već je članica glumačkog ansambla zagrebačkog HNK-a. Visokko se smjestila među domaće glumice dok je još bila studentica zahvaljujući svojoj prilagodljivosti jer bez ikakvih problema "koketira" s kazališnom publikom, ali i onom koja se udobno smjestila na kauču pred televizijskim ekranima. Razgovarali smo s njom na probi predstave 'Tvorničke postavke' na kojoj su ona i troje kolega "peglali" detalje ljubavno-erotsko-glazbeno-političke komedije. Za one željne kazališta, smijeha i odlične glume, predstavom će se na dosjetljiv način dati odgovor na pravo domaće pitanje - je li jednostavnije uspjeti ili propasti? Kada se tome priroda prethodno pitanje te nastavak - na estradi ili u politici?, stvari postaju poprilično zamršene, ali i daleko zanimljivije. Kada otkačena Dalmatinka koja silno želi biti pod svjetlima reflektora, baš kao i njezin dečko dođe živjeti vrlo blizu uštogljenog, visokoobrazovanog zagrebačkog para, samo je pitanje vremena kada će sve maske pasti. Tko tu koga i kako - otkrijte u kazalištu Moruzgva.

Za RTL.hr osvrnula se na svoju ulogu u redateljskom prvijencu Ksenije Marinković 'Tvorničke postavke', navode kojima se ukazuje na to da je tijelo sve važnije u glumi, pogotovo danas, a prisjetila se i svojih početaka kada je shvatila da želi postati glumicom. U razgovoru nam je rekla koliko se razlikuje način režiranje Ksenije Marinković od ostalih redatelja s kojima je dosad radila te nam je otkrila kako izgleda jedan njezin prosječan dan u kojem zna daće navečer biti na kazališnim daskama pred publikom. Jerković je utjelovila Dezideratu De, mladu djevojku iz Dalmacije koja s dečkom želi postati dio estrade pa nam je pojasnila na čemu je bazirala taj lik, jer kao Zadranka, očito nije imala problema s izgovorom. S druge strane, baš kao što je redateljica ove predstave rekla: "Kada glumci uživaju, onda i publika uživa" pa nas je zanimalo koliko se Iva prepustila tom osjećaju i užitku kroz koji i dalje stremi prema određenim težnjama. Nakon ove predstave, zadarska glumica sprema još iznenađenja o kojima nam je otkrila pokoji detalj, a za kraj je istaknula kako se opušta nakon ispunjenog radnog dana.

Kako se ste sa zadarskim korijenima pronašli u ulozi Deziderate Dee, cure s mora koja cilja na estradu?

Osim što mi nije bio problem izgovor, nisam imala nikakvog posla oko skidanja nekog izgovora koji je meni stran, zapravo je negdje, ta osobnost, taj karakter nije sličan toliko meni, ali kao glumcu nam je uvijek zadatak naći nešto što nas povezuje – ta neka želja za nastupanjem, želja za scenom, to je meni nešto blisko. Dalje smo gradili s partnerima, po tekstu koji je napisan. Riječ je o komediji te nema nikakvih inhibicija niti granica, samo onako iz dobre zabave se puno riješi karakter i neka scenska pitanja.

Kako gledate na komentare pomoću kojih se ukazuje na to da se u glumi danas previše pozornosti daje tijelu?

Još su nas na akademiji učili da glumac treba na svoje tijelo stvarno gledati kao instrument, u smislu da ono je dobro ugođeno i uštimano, da je zdravo, da je sposobno prilagoditi svoje tijelo određenom karakteru, da je sposobno hodati na drugačiji način, govoriti na drugačiji način. U tom smislu glumac se mora brinuti o tijelu. Danas je neki čudan povećan naglasak na tijelu, ali ja sam nekako mišljenja da je taj balon već toliko narastao da je on pred pucanjem. Ljudi se već i vraćaju nečem prirodnom i ne nekakvim industrijskim kopijama u koje smo se lagano svi počeli pretvarati tako da sam optimistična po pitanju nekog pogleda na tijelo koje će ići malo više ka zdravlju i ka nekom individualizmu.

Kako ste se pronašli u svijetu glume?

Ja sam oduvijek znala da želim glumu, da volim scenu i od osnovne škole sam se bavila nastupom neke vrste samo si negdje nisam htjela priznati jer je jako teško upasti na Akademiju, a nisam imala nekakvog predznanja te sam odlučila otići drugim putem jer mene jako fasciniraju ljudi i ljudski odnosi. Tu je socijalni rad bio nešto slično tome i dapače neko odlično predznanje za poslije na Akademiji jer imam osjećaj da nisam završila to, sigurno ne bi bila glumica kakva jesam i ne bi gledala glumu na ovakav način. Meni je gluma negdje ostala kao neka vrsta s djelom socijalnog aktivizma – progovaram o društvu, dajemo nekakav svoj odgovor, postavljamo pitanja ljudima o nekim društvenim fenomenima tako da spojilo se to dvoje. Tu sam se studiozno bavila ljudima i odnosima. Ulaženje u njihove cipele, a na glumu isto to sve radiš, ali na drugačiji, nekakav izvedbeni način.

Ovo je prva predstava u režiji Ksenije Marinković. U kojoj mjeri se njezin način režiranja razliku od ostalih redatelja?

Ksenija naravno ima ogromno iskustvo kao glumica, što na daskama, što pred filmom i zna sve glumčeve procese zna strahove, zna nade, zna sve ove prepreke koje mi prolazimo – cijeli poligon i to se jako vidi. Mislim, negdje imam osjećaj... laka je komunikacija između nas i nje i zna da ako glumac uživa na sceni, da će i sigurno biti i veća šansa da publika uživa. Jako nam je ugodno i ekipa je cijela, baš nam je veselo raditi... Nama je komedija i iza scene.

Kako izgleda vaš prosječan dan kada znate da navečer imate predstavu?

Pa to se dosta mijenja proporcionalno mom glumačkom iskustvu i znanju. To već znam da nikada neću do kraja saznati, naučiti sve o glumi, a valjda me zato baš i privlači i tako da nekako često taj dan zna biti pun probi nekakvih, drugih probi pa je divno ako taj dan nema nikakve probe i možeš se samo tome posvetiti, ali uglavnom – to vam je ono – glamura nema. Glamur je uvijek onih 10 posto za vrijeme nekakvih premijera, a ovo ostalu su trenere, kazališne daske ili prašnjavi setovi tako da sam jednostavno dosta po probama i da se pokušavam između toga najnormalniji svakodnevni život kao što svatko od nas ima jer negdje opet moraš staviti u glavu da to je posao koji ja volim, ali ono – posao tako da si ostavljam sigurno vrijeme za sebe gdje ću u kraju krajeva naći inspiraciju za daljnje predstave.

Deziderata De koja unosi određenu dozu svježine u odnose likova. Kako biste je opisali kao lika? Na čemu ste je bazirali?

Ona je ovako temperamentna, dosta ambiciozna i probojna. Stalno je nekakvo rivalstvo između nje i njezinog dečka koji se također bavi estradom – tko će više, tko će jače, tko će više followera i tu on nju stalno stavlja u senu i ona je sad dobila svoju priliku da ona izađe iz njegove sceni i želi to pošto poto iskoristiti. Naravno, to je sve ispričano na strašno šaljiv način pa se nadam da će publika uživati u njezinom putu u pokušaju do vrha.

Bazirali ste je na nekim estradnim umjetnicima?

Jesam, jesam, imala sam nekih svojih inspiracija, ali neću to otkriti. Ne smijem to otkriti.

Gospođa Marinković je rekla: 'Kada glumci uživaju, uživa i publika''. Jeste li uživali onda u njezinom redateljskom prvijencu?

Mislim mi isto znamo da je ta publika toliko nepredvidiva, znači nema šanse da pogodiš tu formulu tako da tu zna svašta biti, ali jednostavno u većini slučajeva, stvarno kada mi guštamo te energija kao da se prelije na publiku, a komedija mora biti od guštanja, zabave i smijeha tak oda Ksenija nam je stvarno ponudila svima nekakav prostor, okruženje i atmosferu da se osjećamo ugodno. I moje kolege s kojima radimo, imamo super komunikaciju i odnos.

Kao glumica, imate li kakve težnje ili ciljeve kojima trebate stremiti?

Imam osjećaj da stalno učim kroz ovaj posao i uvijek mi je cilj stvarno razvijati se, učiti, izbrusiti svoj zanat i vještine i na kraju krajeva nekakav svoj umjetnički obol dati. To mi je divno jer je svaki projekt drugačiji i donese nešto novo tako da evo sad sam zadovoljna. Imam nekakve daljnje divne projekte koji su u planu pa ćemo vidjeti. Na svakom projektu ja dam najbolje od sebe i to me uvijek dovede na još neki bolji projekt i tako to ide.

Nakon 'Tvorničkih postavki' ima još daljnjih planova?

Je, kreće uskoro i s Ivorom Martinićem , jednim našim stvarno divnim dramaturgom i redateljem koji broji velike uspjehe vani. Radimo jedan autorski projekt koji se zove 'jackpot' i u HNK kreću lagano probe za 'Plodnu vodu' redateljice Nenni Delmestre . Premijera je negdje u prosincu i uskoro očekujem premijeru svog filma koji je nedavno snimljen tako da evo veselim se svemu tome.

Možete li nam otkriti kada ga možemo očekivati ili barem ime filma?

Da, to je prvijenac režijski Jasne Nanut zajedno s Krešimirom Mikićem . Glumimo nekakvu, ajmo reći - dramedy se to sad zove i čekamo izlazak filma.

I za kraj – čime se bavite u slobodno vrijeme?

Družim se s ljudima koji me inspiriraju. Jako se volim okružiti ljudima koji me inspiriraju i nekako me tjeraju da se razvijam u smjeru u kojem želim. Volim se jako baviti sportom i to raznim. Nemam ništa fiksirano nego se svega po malo, planinarenje, dobra glazba, dobra knjiga sad kad će već zahladiti. Onda se držim više kuće jer sam zimogrozna i tako – veselim se jednoj toploj, mislim u kući s knjigom toploj zimi i radnoj ovako na pozornici i pred kamerama.