Znanstvenici su slanjem u svemir malog dijela DNK na vanjskom kućištu rakete otkrili da može preživjeti temperature veće od tisuću stupnjeva Celzija, objavilo je švicarsko Sveučilište u Zuerichu na svojim internetskim stranicama.

Istraživanje švicarskih znanstvenika pokazalo je da DNK može preživjeti ponovni ulazak u atmosferu, što otvara mogućnost za dolazak molekula izvanzemaljskog života iz svemira na Zemlju.

To otkriće bilo je potpuno iznenađenje za znanstvenike. Unatoč ogromnim temperaturama koje su dosezale i više od 1000 stupnjeva Celzijusa tijekom kratkog leta u suborbitalni prostor oko Zemlje i natrag, većina DNK uzorka ostala je netaknuta.

"Bili smo u potpunosti iznenađeni kada smo otkrili da je ostalo toliko netaknutog i funkcionalno aktivnog uzorka DNK", izjavila je dr. Cora Thiel , jedna od znanstvenica sa Sveučilišta u Zuerichu.

Njezin kolega s istog Sveučilišta, profesor Oliver Ullrich , rekao je da "ova studija pruža eksperimentalne dokaze da je genetska informacija DNK sposobna preživjeti ekstremne uvjete u svemiru i ponovni ulazak u Zemljinu atmosferu".

Misija TEXUS-49 lansirana je iz europske baze Esrange u Kiruni na sjeveru Švedske i njezina prvotna svrha bila je proučiti utjecaj gravitacije na gene ljudskih stanica unutar rakete.

Međutim, znanstvenici su odlučili također testirati učinke svemirskog putovanja na DNK koju su stavili na tri mjesta na vanjskom kućištu rakete.

"Rezultati pokazuju da, unatoč svim mjerama opreza, svemirski brodovi mogu prenijeti zemaljski DNK na svoja mjesta slijetanja i to moramo imati pod kontrolom kada budemo tražili izvanzemaljske oblike života", rekao je Ullrich.