"Niš ne pitaj kaj bum pil. Daj donesi liter vina. Krepati se baš ne mora, lipsal ne bum kak kobila. Dva put po dva na šanku naruči, dva put po dva, žejen sam kaj graba!"

Svi znamo što kaže pjesma, što kažu vicevi i što govore ljudi. Zato je vinska cesta idealno mjesto da provjerimo je li predrasuda da su Zagorci najpijaniji Hrvati. I taman smo upali u klet gdje su se sastali veseli zagorski vinari.

Svi kao da željno iščekuju dolazak Svetog Martina jer Martinje je ovdje najveći praznik.

Znate kako to ide u kletima. Svatko je ponosan baš na svoje vino.

Posljednjih su godina zagorska vina postala kvalitetna i cijenjena. Čak i malo previše, pa je već prava rijetkost naći pravo kiselkasto vino za gemišt.

Priča je krenula žustro, pa sam morao pobjeći dok sam još koliko-toliko trijezan, pa ću odgovore osim u kleti ili na cesti pokušati pronaći kod gradonačelnika Krapine.

Vi se najbolja osoba da vas pitam da vas pitam je li u Krapini i ostatku Zagorja pola promila alkohola u zraku?

"To su predrasude koje godinama postoje, ali sigurno je da niti su Dalmatinci najljeniji niti Zagorci najviše piju", smatra Zoran Gregurović .

Ljubitelji kapljice tvrde da ih ljuti kako se drugdje svi nazivaju somelijerima, a jedino Zagorci pijancima. Ali njihovo vino, tvrde, postalo je jedno od najkvalitetnijih u cijeloj Hrvatskoj.

Sad se tu saamo spominju fine riječi kao što su chardonnay, pinot ili muškat. Tuduma od kojeg su ljudi zbog metilnog alkohola dobivali pomračenje uma gotovo pa i nema.

Kažu kako vole popiti nakon napornog posla. I moj je posao u Zagorju bio naporan, pa sam valjda zaslužio silno kušanje zagorskog vina s kojim se ovi ljudi tako ponose.

Na kraju moje zagroske avanture, moram konstatirati da je čaša tamo zaista češće poluprazna, odnosno polupopijena. Ali što jest, jest, počeli su točiti zaista kvalitetno vino, na koje su s pravom jako ponosni.