U dvadeset godina karijere nisu doživjeli ovakvu medijsku pozornost. Samozatajni dizajneri iz Splita, supružnici Marija i Jurica Pirić , koji stoje iza etabliranog brenda Arileo,'operiraju' većinom na području Dalmacije, a njihov jednostavan i elegantan modni izričaj obožavaju brojne Dalmatinke. Već ih godinama nosi Jelena Rozga, na svim važnijim događanjima u njihovim haljinama pojavljuje se Danijela Martinović, baš kao i Ana Gruica Uglešić, a osvojili su i mlađe generacije, poput glazbenica Lorene Bućan, Albine, Domenice i HaneHuljić. Glazbenici i kćeri hitmakera Tončija i Vjekoslave Huljić već godinama kreiraju brojne komade, stoga ne čudi da ih je Hanaodabrala i zanajvažniji dan u životu. I upravo je to razlog zašto im mobitel ovih dana ne prestaje zvoniti, kaže nam Jurica.
Za RTL.hr ispričao je kako su izgledali njihovi počeci kada su se nakon završenog studija u Milanu vratili u rodni Split, ali i koja je tajna njihovog dugovječnog odnosa s zvijezdama, kako bi se reklo - s A liste. Također, razgovarali smo i o vjenčanici mlade glazbenice koja će uskoro postati majka, a Jurica priznaje, svjesni su kako su očekivanja ogromna, iako su uvjereni u svoj rad, 'strahuju' od lavine zlobnih komentara.
Dvadeset godina ste na tržištu, opišite nam svoje početke...kakva je tada bila modna klima' u Hrvatskoj? Koliko vam je vremena trebalo da od Arilea stvorite prepoznatljiv brend?
Arileo smo otvorili 2003. godine i po povratku iz Milana krenuli smo u samostalni posao. U Italiji smo završili fakultet i ostali raditi neko vrijeme. Marija je radila za Giorgio Armani, a ja za modnu kuću Nitya. U samom početku nije bilo lako jer, kažu, prvih pet godina posla se ne računa jer se postavljaju temelji. Tako da i mi možemo tako reći za sebe. Prvih pet godina je bilo raznoraznih oscilacija. U to vrijeme je krenula revolucija na hrvatskoj modnoj sceni dolaskom Cro-à-Portera na čelu s Viktorom Dragom. Moramo priznati da je to bila odskočna daska u to vrijeme i da smo zahvaljujući tom projektu izašli iz okvira anonimnih dizajnera. Nakon što se ta priča ugasila, nastavili smo sa Fashion.hr-om i Vinkom Filipićem i tamo također nastavili put stvaranja brenda. Žao nam je što su te modne manifestacije ugašene jer nam je bio poseban adrenalin nastupati na revijama. Nikad nismo bili dizajneri koji su se previše isticali. Voljeli smo svoj posao i svaku stepenicu lijepo zabetonirali, ali smo išli na sigurno. Nekako smo više uživali u tišini studija nego pod svjetlima reflektora. Ali na kraju se to pokazalo isplativim i produktivnim. Nekad svijetla zaslijepe pa se izgubi realnost sa stvarnošću.
Zašto ste se nakon studija u Milanu ipak vratili u Split?
Split smo odabrali jer je to naš rodni grad i bez obzira na mogućnosti koje pruža Zagreb, želja da stvaramo karijeru u našem gradu je bila jača. Kažu bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu. Split je drugi grad po veličini u Hrvatskoj i ima široki radijus ljudi koji gravitiraju od Dalmatinske zagore do otoka. Vidjeli smo da tu možemo raditi i nastavili svoj put. Nastupali smo na splitskoj reviji Montura na čelu s Tonćem Šundovom i tu u konačnici postavili temelje svih temelja. Vraćajući se unatrag mislimo da smo prošli sve što se moglo proći u stvaranju brenda. Zahvalni smo prije svega našem timu na čelu sa šeficom Milenom Borković koja je kod nas od samih početaka. Ali tu su sve naše odjevne tehničarke- Dijana, Jadranka, Dragica, Vedrana, Marija, Sunčica, Željka... Zajedno s njima stvaramo ovaj brend skoro 20 godina i zahvalni smo što imamo tako dobru i zdravu ekipu.
Privlače li vas svjetske modne piste?
Nikad nismo razmišljali o svjetskim modnim pistama jer smo realni sa situacijom u kojoj živimo.
Vi i vaša supruga zajedno gradite brend, i sami ste rekli kako se ponekad razilazite u mišljenjima, jeste li ikada razmišljali o tome da svatko ide svojim putem?
Nas dvoje smo različiti kao dizajneri, ali nikad nismo imali velikih sukoba. Odlučilismo stvoriti ovaj brend i nekako se prilagoditi jedno drugome. Koliko god djelovalo neiskreno, nismo nikad pomislili da bi se razdvojili jer smatramo da je kompromis osnova svih dobrih odnosa. Da, nekad je teško funkcionirati na način da si cijeli dan zajedno, ali smo uvijek pronašli rješenje za bilo koji problem.
U jednom intervjuu rekli ste kako ste stvorili brend koji ćete s ponosom ostaviti u nasljedstvo, pokazuju li vaša djeca afinitet prema modi i dizajnu?
Imamo dvoje djece, kći Ivu i sina Marina. Iva ima velike afinitete za nastavak naše priče i mislimo da je pokupila našu genetiku. Ona je treći razred gimnazije i nadamo se da ce dogodine upisati Tekstilno-tehnološki fakultet. Ali to je isključivo njezina želja bez da smo ju mi forsirali. Marin nije sklon i često komentira da to nikad nebi mogao raditi.
Prijeđimo na temu zbog koje ste već mjesec dana u fokusu javnosti. Ukratko nam opišite vjenčanicu Hane Huljić.
Vjenčanica Hane Huljić će biti jednostavna i prozračna. To je jedno od pitanja koje čujem svaki dan. Ona je djevojka koja nije od nikakvih čipki ni perlica. Vjenčanica ima zanimljiva rješenja s dizajnerskim potpisom. Unikatna je i odrađena samo za nju. Hani smo radili oduvijek pa tako i maturalnu haljinu i mnoge druge.
I kuma Domenica šiva kod vas?
Domenica isto radi kod nas, ali eto neka bude iznenađenje što će odjenuti. Ona je također jednostavna djevojka.
Brojne poznate Splićanke su vaše klijentice, od Jelene Rozge, Danijele Martinović, Lorene Bućan, Ane Gruice Uglešić, Albine...kada ih odjevate za određena događanja, na koji način surađujete -izabiru li same kreacije iz vaših kolekcija ili radite po mjeri i željama?
Sve ove žene koje ste nabrojali već dugo godina surađuju s nama i mislim da imamo sa svima dobar i kvalitetan odnos. Prvenstveno jer smo predani jedni drugima i uvijek nađemo rješenje za sve. Sve su to u suštini dobre žene s kojima smo pronašli zajednički jezik. Često puta se dogovorimo jako brzo, a ako treba za neku posebnu prigodu, onda radimo custom made', po skicama koje predložimo.Uglavnom su to sve ugodne i produktivne suradnje, a mi nikad ne forsiramo nešto u čemu se ta osoba ne osjeća ugodno.
Izvor: Josip Regovic/Pixsell
To su sve vaše dugogodišnje klijentice. Kako uspjevate imati takav prisan poslovni odnos sa ženama koje su obilježile hrvatsku scenu?
Zašto nam se vraćaju? Vjerovatno zato što su zadovoljne svime time što im odradimo, a i zato što se mi Dalmatinci podržavamo kao da smo klan.
Već 20 godina stvarate predivne minimalističke komade, pročišćene, ali seksipilne. Kako takav modni izričaj pomirite s temperamentom Dalmatinki, koje obožavaju vaš rad?
Da, uvijek smo volili pročišćenu modu i težili k tome da budemo što prepoznatljiviji, ali istovremno osluškivali tržište. Imamo nekoliko linija koje radimo, a kroz to provučemo i paralelu mentaliteta i osobnosti Dalmatinki. Mnoge se mogu pronaći u tome.Jedna od prednosti u našem poslu je što volimo svaku klijenticu upoznati i ispratiti je do kraja. Na taj način možete puno naučiti o ljudima i željama i kroz to izgraditi sebe kao dizajnera.
Postoji li ikoja poznata Zagrepčanka da je u posljednje vrijeme nosila vašu kreaciju?
Uglavnom su to Dalmatinke, kako rekoh, mi smo klan, ali "uleti" i koja Zagrepčanka. Primjerice, Mirna Maras je nedavno nosila našu haljinu i nju jako volimo...
Čime se voditi kada kreiratekolekcije -koliko vam je vremenski potrebno otpočetka do kraja?
Dok izrađujemo kolekciju vodimo se instiktom. Cijeli tim radi na tome. Obzirom na kapacitet, možemo to jako brzo odraditi. Ali najviše uživamo u improvizacijama koje se pokažu kao vrhunska rješenja na samom kraju. Krenemo od jedne stvari, a završimo na drugoj. Često puta nam se znalo dogoditi da vjerujemo u jedan kroj, a da on u konačnici ne bude 'bestseler' već neki drugi kojeg nismo ni zamijetili u kolekciji. To onda baš bude iznenađenje.
Izvor: Miranda Cikotić/Pixsell
Pojavom high-street brendova i na našim prostorima brojni dizajneri osjetili su posljedicu hiperprodukcije, jeste li vi to osjetili, što financijski, a što kreativno?
Hiperprodukcija i konzumacija je definitvno problem, ali nastojali smo uvijek raditi komade koji se mogu nositi više godina i da nisu za jednu upotrebu. Teško je opstati u hrvatskoj tekstilnoj industriji, ali racionalonost i upornost se isplate.
Svjedoci smo kako je modna reciklaža, iako oduvijek poželjna, u posljednje vrijeme postala trend. To je u vašem slučaju dokazala Jelena Rozga kada je na jednom eventu iz ormara izvadila kombinezon s vašim potpisom star deset godina. Vodite li se tim postuplatima - da kreacije koje kreirate budu komadi koji se mogu nositi i godinama nakon što kolekcija izađe?
Da, održiva moda je ono na čemu radimo vec neko vrijeme. Moram priznati da je tu ključnu ulogu odigrao Mate Rončević, naš dugogodišnji prijatelj i suradnik koji ima njuha za sve što se mode tiče. Prenio mi je taj duh razmišljanja o tome kako komadi koji su odrađeni dobro mogu biti vječni. Tako smo s Jelenom dokazali kako je kombinezon star deset godina bio pun pogodak i ostavio je dojam na mnoge.
U medijima vas etiketiraju kao samozatajne i skromne, kako se snalazite u ovoj novonastaloj situaciji?
Samozatajni jesmo jer nismo nikad uživali u eksponiranosti iako znamo da je to bitno za naš posao. Uvijek smo dozirali, ali ovo sad je nešto što nismo uspjeli izbjeći. Podigla se prašina oko toga i nekako mi se čini da je sve to pretjerano.
Iskreno, volio bih da je bilo manje jer su i očekivanja sad veća, a još ću jednom ponoviti kako je ljepota u jednostavnosti.