Generacija naših baka i djedova živjela je bez kompjutera i kojekakvih gadgeta. Konkretno, sve igračke koje su imali - morali su izraditi sami!

Vožnja s biciklom bez kacige na glavi danas zvuči kao ekstremni sport, no nekada je to bila sasvim normalna pojava. Općenito, sva igra ove zlatne generacije odvijala se na ulici. Tek bi paljenje ulične rasvjete bio znak za uzbunu točnije, za polazak u krpe!

"Igrali smo se na cesti, to nije bilo asfaltirano. Nije se gledalo tko je od radnika, a tko od nekog višeg. Igrali smo se skrivača, lovice, škole koju smo skakali, krpene bebe smo radili. Bili smo svi siromašni, ja nisam bila nesretna jer za drugo nisam znala", prepričala je umirovljenica Mirjana Postl.

"Blago smo imali i krave i svinje... Svašta je bilo, ali kad smo se igrali smo znali uživati", dodao je umirovljenik Mirko Bosak.

I unatoč svemu, ovi momci i djevojke u najboljim godinama i dalje se dobro drže. Kao i njihova djeca. Čak i unuci. Jer i oni su iz nekih tehnološki pradavnih vremena.

"Mislim da je meni bilo bolje, iskreno. Zato jer ja nikada nisam gledala na sat, tj. nisam ga ni imala. Mama bi me pustila ispred kuće. Ne bi me bilo briga što imam na sebi, pa makar i podrapane tenisice. Bilo što", priznala je Suzana Zubčić iz Zagreba.

Suzana kao majka petogodišnjeg Jurja i sedmomjesečne Vanje svjesna je svih rizika koje moderna vremena donose! Biti majka u 21. stoljeću postaje najteže zanimanje!

"Danas, samo u mojoj ulici preko dana prođe više od deset auta u roku sat vremena, a kad sam ja bila mala nijeda auto nije prošao cijeli dan", dodala je Suzana.

No, nije ona jedina koja brine!

"Mislim da je strah roditelja taj koji je djecu ostavio kod kuće, na laptopu, iPadu, iPhoneu, svim ovim smartphoneovima... No, nije to dobro za djecu. Ona su trebala ipak odrasti na nekim dječačkim igrama u prirodi", izjavila je poduzetnica Ivana Delač - Đolo.

"Mi smo vječito visili na ulici i družili se jedni s drugima. Oni se sada druže virtualno, odu iz škole i kažu si: 'Vidimo se na Facebooku'", naglasila je voditeljica Ivana Plechinger.

Otuđenje najmlađih samo je rezultat ubrzanog vremena u kojem živimo. Nažalost, današnji klinci i klinceze jedva da su čuli za popularnu igru lopova i pandura.

Nešto što je starijoj generaciji bilo posve normalno, ovim mališanima potpuno je bizarno - poput penjanja na drvo ili igranja u prirodi.

Iako imaju tri godine, djeca s kojom smo razgovarali u vrtiću suvereno barataju modernim tehnologijama. S druge strane, starijoj generaciji te radnje zvuče kao znanstvena fantastika.

Iako i jednima i drugima doslovce ništa ne fali, u vremenima pametnih telefona sigurno je puno zdravije svjetlinu mobitela, bar nakratko, zamjeniti klasičnim svjetlom dana. No, činjenica jest da će i jednima i drugima, ma u kojem stoljeću se rodili, uspomene na djetinjstvo biti najljepše uspomene u životu.