Generacija naših baka i djedova živjela je bez kompjutera i
kojekakvih gadgeta. Konkretno, sve igračke koje su imali - morali
su izraditi sami!
Vožnja s biciklom bez kacige na glavi danas zvuči kao ekstremni
sport, no nekada je to bila sasvim normalna pojava. Općenito, sva
igra ove zlatne generacije odvijala se na ulici. Tek bi paljenje
ulične rasvjete bio znak za uzbunu točnije, za polazak u krpe!
"Igrali smo se na cesti, to nije bilo asfaltirano. Nije se
gledalo tko je od radnika, a tko od nekog višeg. Igrali smo se
skrivača, lovice, škole koju smo skakali, krpene bebe smo radili.
Bili smo svi siromašni, ja nisam bila nesretna jer za drugo nisam
znala", prepričala je umirovljenica Mirjana Postl.
"Blago smo imali i krave i svinje... Svašta je bilo, ali kad smo
se igrali smo znali uživati", dodao je umirovljenik Mirko
Bosak.
I unatoč svemu, ovi momci i djevojke u najboljim godinama i dalje
se dobro drže. Kao i njihova djeca. Čak i unuci. Jer i oni su iz
nekih tehnološki pradavnih vremena.
"Mislim da je meni bilo bolje, iskreno. Zato jer ja nikada nisam
gledala na sat, tj. nisam ga ni imala. Mama bi me pustila ispred
kuće. Ne bi me bilo briga što imam na sebi, pa makar i podrapane
tenisice. Bilo što", priznala je Suzana Zubčić iz Zagreba.
Suzana kao majka petogodišnjeg Jurja i sedmomjesečne Vanje
svjesna je svih rizika koje moderna vremena donose! Biti
majka u 21. stoljeću postaje najteže zanimanje!
"Danas, samo u mojoj ulici preko dana prođe više od deset auta u
roku sat vremena, a kad sam ja bila mala nijeda auto nije prošao
cijeli dan", dodala je Suzana.
No, nije ona jedina koja brine!
"Mislim da je strah roditelja taj koji je djecu ostavio kod kuće,
na laptopu, iPadu, iPhoneu, svim ovim smartphoneovima... No, nije
to dobro za djecu. Ona su trebala ipak odrasti na nekim dječačkim
igrama u prirodi", izjavila je poduzetnica Ivana Delač -
Đolo.
"Mi smo vječito visili na ulici i družili se jedni s drugima. Oni
se sada druže virtualno, odu iz škole i kažu si: 'Vidimo se na
Facebooku'", naglasila je voditeljica Ivana Plechinger.
Otuđenje najmlađih samo je rezultat ubrzanog vremena u kojem
živimo. Nažalost, današnji klinci i klinceze jedva da su čuli za
popularnu igru lopova i pandura.
Nešto što je starijoj generaciji bilo posve normalno, ovim
mališanima potpuno je bizarno - poput penjanja na drvo ili
igranja u prirodi.
Iako imaju tri godine, djeca s kojom smo razgovarali u vrtiću
suvereno barataju modernim tehnologijama. S druge strane,
starijoj generaciji te radnje zvuče kao znanstvena
fantastika.
Iako i jednima i drugima doslovce ništa ne fali, u vremenima
pametnih telefona sigurno je puno zdravije svjetlinu mobitela,
bar nakratko, zamjeniti klasičnim svjetlom dana. No, činjenica
jest da će i jednima i drugima, ma u kojem stoljeću se rodili,
uspomene na djetinjstvo biti najljepše uspomene u životu.
Sigurni smo da se svi svog djetinjstva sjećate kao najsretnijeg životnog doba. Doduše, vi malo stariji preživjeli ste ga bez autosjedalica i pampersica, a sigurni smo da ste koji put i pošteno zveknuli s nekog stabla. Što današnji klinci misle o neobičnim igrama njihovih mama i baka, doznajte u prilogu.