Mnogi ga znaju kao JuruGitaru , a oni što slabo pamte imena, prepoznat ćega kao"kauboja iz HTZ-a". Na ljeto 2011. godine nakon showa, odlučio je napustiti Hrvatsku, ali ne i country glazbu tesvoj bend.

"Poslije showa 'Hrvatska traži zvijezdu' (HTZ) napravio sam još nekoliko koncerata. Za Njemačku smo otišli prvi put 2010. godine kada smo dobili nagradu kao hrvatski bend na natjecanju 'International country music award'. Kad smo vidjeli kakva je to sve scena, ja sam samo rekao: 'To je to'", ispričao je Jurica Gorša , poznat pod umjetničkim imenom Juke West.

Nakon povratka iz Njemačke ostao je zapanjen tamošnjim načinom života ljudi i ljubavi prema country glazbi."Country je ovdje proslavljen zato što su ovdje Amerikanci imali svoju bazu i vojsku. U Njemačkoj su Elvis Presley i Johnny Cash služili vojsku. Kada su Amerikanci bili ovdje, onda su Nijemci sami počeli otvarati lokale s countryjem što se pročulo i počelo prodavati. Upravo zbog toga je ovdje country glazba razvikana", pojasnio nam je 35-godišnji Jurica Gorša.

Ako ste mislili da je situacija pomalo nejasna s Austrijom i Njemačkom, pjevač Juke West, glavom i bradom, objasnio nam je kako je prvo živio dvije godine u njemačkom Frankfurtu, "međutim, težak je malo to grad što se tiče glazbe. Više je onako komercijalno, modernizirano i ide u smjeru elektronike. Imao sam nešto koncerata u Frankfurtu, ali početak je bio kao i svaki drugi. Išao sam doslovno od vrata do vrata, od lokala do lokala i ispitivao ljude trebaju li živu glazbu. U početku su svi redom govorili kako ne trebaju. Došao sam ondje u srpnju, a moja prva svirka je bila u rujnu", prisjetio se prvog puta kada je kročio na pozornicu u Njemačkoj.

Prvi koncert

"Kada sam se pojavio na tom prvom koncertu, imao sam toliku tremu. Da stvarbude gora, nisam znao njemački. Njega sam naučio ovako, hodajući. Ali oni prvi dani - svi smo razgovarali na engleskom, nismo znali kako će publika reagirati. Znao samtada kako je u Hrvatskoj, ali nažalost nisam se pronašao na našoj sceni jer country nije toliko razvikan kod nas kao što je to vani", kazao je frontmen Juke West.

"Baš kao što je Johnny Cash pjevao, sjeo sam na vlak, s gitarom i put pod noge. Kada sam stigao u Njemačku, nisam znao da idem lijevo, desno ili da se okrenem", dodao je u šali.

"Početak je bio težak, to moram priznati. Svirao sam na ulici, ali kad sam održao taj prvi koncert u rujnu 2011. godine, e onda su se vrata počela malo otvarati. Ljudi su se zainteresirali. Znao sam ponekad svirati i na korporativnim zabavama. Sve se promijenilo kada sam dobio e-mail iz Pulman Cityja. To je jedan ogroman western grad koji je na granici s Austrijom. Pravi western grad s konjima, bizonima, pravim Indijancima, može se vidjeti kako oni spavaju pod svojim domorodačkim šatorima, a nema ni struje za tamošnje 'kauboje'. Tada su mi ponudili da pet dana sviram kao kauboj na ulici i išao sam ugrabiti svaku priliku. To je bilo jednostavno to jer sam napravio show na ulici. Tada su i ljudi zapjevali sa mnom, a oni su me nastavili zvati i dalje", tvrdi Gorša.

Što se promijenilo kroz godine?

"Istaknuo bih iskustvo jer što se tiče glazbene karijere, jako sam napredovao. Osvojio sam dosta nagrada, no uz sve to napravio sam studio gdje snimam svoje pjesme, a među njima je napravljena i pjesma 'Stop the war'. Cilj mi je nastaviti u tom smjeru i educirati se u školiza glazbenog producenta, nastaviti s poslom producenta i raditi svoju glazbu s bendom", pojasnio je Jurica koji svira u bendu Juke West and the Band gdje za bubnjevima sjedi Vlatko Cvenić Choksi , a na bas gitari je Darko Šušovček Shush .

- 2010. godine - drugo mjesto u solo kategoriji na natjecanju 'International country music award'.

- 2013. godine - prvo mjesto s bendom.

- 2014.godine - prvo mjesto u solo kategoriji.

- 2016. godine - prvo mjesto.

- 2018. godine -proglašeni austrijskim bendom godine.

- 2020. godine - drugo mjesto kao jedan od poznatijih country izvođača u Austriji.

"Što se tiče svirki, imamo ih diljem Austrije, Njemačke i Švicarske. Dečki iz benda su iz Hrvatske i oni stalno putuju ovdje i sviramo. Nijednom nisam stao s radom od showa 'Hrvatska traži zvijezdu'. Nakon showa, nisam nestao nego sam otišao sa svojom gitarom stvarati dalje i otvarati si vrata", objasnio nam je kantautor planove koje je realizirao.

U svemu tome i izvan granica Lijepe naše, nije prekinuo kontakt s nekadašnjim natjecateljima HTZ-a. Jedan od njih je Duje Stanišić . "S njim sam baš u kontaktu i stalno se čujemo, a s ostalima imam WhatsApp grupu pa se čujemo. Neki su predložili da se svi sastanemo međutim, svatko je na nekoj svojoj strani. Nadam se da ćemo se jednom uspjeti sastati, no pitanje je kad će to biti", dodao je.

Za Juricu bi se moglo reći da je jedan od pionira kada je riječ o showovima u kojima talentirani ljudi pokazuju u čemu su najbolji. Danas ih ima pregršt, no prije malo više od 10 godina, moglo ih se gotovo nabrojati na prste jedne ruke. "Tada je bilo jednostavno jer su to bili počeci i nitko nije znao za tebe pa nisi imao što izgubiti. Čim si malo na televiziji, pomogne ti i to zato jer je loša reklama dobra reklama", kazao je Gorša.

'Country - nije to neka laž'

"Country je specifičan jer on predstavlja jedan način života. Nije to samo glazba već je doslovno jedan život. Svi ti country izvođači, počevši od Johnnyja Casha, preko Willieja Nelsona do Dolly Parton , oni su samo svoje osjećaje prenijeli u pjesme. Pretočili su u pjesme ono što su doživjeli, proživjeli i proživljavaju. Nije to neka laž ili nešto izmišljeno. To je doslovno jedan život. Meni se to svidjelo i pronašao samse u tome", iskren je bio 35-godišnji glazbenik.

"Ono što bih mogao reći da je od hrvatskih izvođača najsličniji countryjubio Oliver Dragojević . On je jednostavno imao takve tekstove. Tako je on svoje more doživljavao, tu plovidbu. Tako u country glazbi imaš doživljaje ljudi s konjima i ostalim rančerskim životinjama. Oni u svi kauboji i rade na ranču. Tada su se 'tukli' kako bi nešto napravili i u glazbi. Baš tako ja vidim Olivera nekako kroz te pjesme. Čovjek s klavirom i tim glasom, kad krene pjevati o moru, onda su to njegove emocije. On mi je nekako tu najsličniji. Isto tako, ima Oliverova snimka gdje on svira s Plavom travom zaborava. Kada je on zapjevao, onda su tadašnji glazbenici čuli da Oliver nije samo Oliver nego je on nešto malo više. Na kraju krajeva, svi smo vidjeli na njegovom ispraćaju koliko je ljudi došlo i da su ga silni oplakali, a to se dogodilo zato što je prenio tu emociju na ljude", smatra Jurica Gorša.

Juričina fascinacija countryjem stiže prvenstveno zbog jednostavnosti. "Neki bendovi trebaju vatromet, pa neke maske i neki light show... Tojedan Johnny Cash nije trebao. On je došao pred mikrofon i samo rekao: 'Hello, I'm Johnny Cash' i show bi krenuo. Netko ima tu moć da prodre do ljudi".

S obzirom na interes publike u Austriji i Njemačkoj, samo od sebe se postavlja pitanje kakva je domaća publika po pitanju countryja. "Ljudi u Hrvatskoj jesu zainteresirani za country, pogotovo ga voleove starije generacije koji su gledali westerne pa im je to zabavno. Međutim, za Uskrs sam bio u Hrvatskoj nakon niza godina pa sam se usput našao i sa starom ekipom, zasvirali smo i napunili lokal. Baš sam se ugodno iznenadio jer su ljudi uživali. Nekima je to bilo zanimljivo, za promjenu, dok drugi nisu dugo čuli stari country. Rekao bih kako ljudi s vremena na vrijeme vole poslušati country glazbu", tvrdi pjevač i gitarist Jurica Gorša.

Što je kauboj bez konja?

"Velika mi je želja jahati konja jer kad su se snimali ti neki spotovi za HTZ, naravno da samse popeo na konja i probao jahati. Privukla me ljubav prema konjima, no nikada nisam imaopriliku imati konja, pogotovo kad sam se malo raspitao i saznao koja je to zapravo briga, jednostavno to ne bih stigao s vremenom koje imam na raspolaganju. Ne bi se to nikako moglo uklopiti, ali zato moja kćer koja sada ima osam godina, ide na jahanje", tvrdi Jurica koji je očito održao country duh u svojoj kući.

"Sluha ima, ali još nema dovoljno interesa kako bi krenula nešto svirati. Druga kćer od tri godine već sada zna gdje je moj ormar s CD-evima i nagradama. Imam tu i slike Johnny Casha. Ona već zna tko je Johnny Cash i samo prstom pokaže: 'Papa, Johnny Cash'. Svaki put kad uzmem gitaru, ona je većtu", ponosan je glazbenik i otac Jurica.

"Živim kodLinza i 10 kilometara od mene je jedan saloon, 25kilometara od mene je drugi saloon, a 40 kilometara od mene je ogroman country festival, 50 kilometara na drugu stranu je drugi festival. Svako mjesto i svako selo ima svoju školu gdje uče plesati. To im je hobi pa se okupljaju, a što je najbolje, nema ograničenja među generacijama", dodao je.

"Bili smo predgrupa country ikonama The Bellamy Brothersima koji su najpoznatiji po svom hitu 'Let Your Love Flow' iz 1976. godine. Imali su još nekoliko hitova i mi smo bili predgrupa njima tako da kada si tu vani, neke stvari o kojima si sanjao se ostvare, poput toga da tvoji idoli - stoje pred tobom", započeo je hrvatski kauboj.

"Isto tako je došao i Dale Watson pa se znaju takve zvijezde naći u klubovima i jamaju, zovu sve prisutne pa su tako i mene pozvali da im se pridružim u sviranju. Nema tog statusa zvijezda, iako oni jesu na nekom nivou, ali su skroz normalni ljudi. Sve je vrlo pristupačno jer smo svirali s ljudima iz raznih dijelova svijeta - od Italije, Kanade, Francuske, SAD-a", istaknuo je Gorša.

Kako izgleda stvaralački proces?

"Ovisi o emociji i koja me emocija uhvati. Uvijek uzmem gitaru i krenem neku melodiju i tekst samo dolazi. Ako sam kod kuće, onda snimimpreko mobitela takav zapis da ga ne bih zaboravio. Kad napišem pjesmu, odemu studio, sjednem i radim. Super je što ovi moji dečki, Vlatko Cvenić Choksi i Darko Šušovček Shush, imaju svaki svoj studio u Hrvatskoj pa onda izmjenjujemo materijale", pojasnio je Jurica Gorša. Zanimljivo je dazahvaljujući današnjoj tehnologiji, Jurica i preostala dva člana benda s hrvatskom adresom mogu snimiti album na više od 400 kilometara udaljenosti.

"Sviramo skoro svaki vikend. Ako na primjersviramo u subotu, oni dođu dan prije, u petak i zatvorimo se u studio, zaključamo bravu i radimo. Tada svatko od nas ubaci neke svoje ideje. Znali smo nekada i spavati u studiju", opisuje Jurica samo dio atmosfere u bendu.

Na pitanje kakav je po pitanju pisanja pjesama - ide li Occamovom britvom pa pristupaodmah onom jednostavnijem ili je perfekcionist pa uvijek nešto iznova dorađuje, Jura je rekao: "Dogodi se da nekad nešto sjedne na prvu i onda to više ne diramo. Oko nekih stvari sam isto pomalo perfekcionist pa bude dosta ponavljanja i kada poslušam pjesmu nakon nekog određenog vremena, mijenjao bih nešto. Zato je najbolje nikada ne pustiti glazbeniku, jer mi glazbenici ćemo uvijek naći kritiku. Najbolje je pustiti publici da odluči. Kada se publika naježi, onda je to to", tvrdi.

Nadahnućena novu pjesmu i pružanju podrške ratom pogođene Ukrajine

"Neke slike od rata su mi ostale. Sjećam se da mi je otac bio u ratu i onda sjećam pjesme Tomislava Ivčića 'Stop the War in Croatia' . Uvijek me bilo strah: 'Gdje mi je otac?, 'Hoće li se vratiti?' i jednostavno znam što znači pjesma o ratu i koliko ona drži čovjeka na životu. Vraća mu snagu. Upravo iz tog razloga smo odlučili to napraviti i to jer Ivčića poštujem kao glazbenika. Nažalost je poginuo mlad i ne bih htio da ga se zaboravi i zato smo baš uzeli njegovu antiratnu pjesmu. Obradili smo je i ispalo je da je sada za Ukrajinu. Ukrajinu smo uzeli jer znamo da je ona bila prva država koja, kada je nama trebala pomoć, oni su bili prvi uz nas. Nije to ne znam što, ali koliko-toliko, ljudi mogu skupiti neku snagu kroz pjesmu. Bitno je da vide da nisu sami nego je tu Europa i mi", sažeo je Jurica svoje viđenje situacije.

Moj bubnjar Choksi je sa mnom preživio ratne dane u podrumima, a naši očevi su zajedno bili na fronti za vrijeme Domovinskog rata", prisjetio se Jura ratnih dana. Zanimljivo je kako su Juke West and the Band snimili ovu obradu u srijedu, a pjesma je bila spremna za objavu već u četvrtak ili petak. Ovaj kreativni country trio je obradio pjesmuza ljubav i mir, a upravo su je zato učinili besplatnom te tvrde kako je svatko može preuzeti i nesebično dijeliti dalje. "Kod nas nema posebnih dogovora, samo je bitno - hoćemo li i kad ćemo", tvrdi Gorša.

Čizme, jakne s resicama, šeširi - gdje nabavlja opremu?

"Po Austriji i Njemačkoj ima nekoliko specijaliziranih trgovina s kaubojskom opremom, ali dosta toga se nabavlja preko interneta. Što se tiče pristupa, on danas više nije problem. U ono doba, prije 12 godinakada sam ih ja tražio, masovno je bio korišten e-Bay tada, ali treba platiti shipping i sve ostalo pa je to bio malo problem. Danas je to sasvim drugačije. Sjedneš u automobil i pred nosom ti je trgovina. Treba istaknuti kako imam dosta poznanstava u Americi pa kada dolaze u Europu, kažem im da mi donesu određene stvari", tvrdi Jurica Gorša.

No je li naš kauboj ikad bio u Americi? "Nisam bio u Americi, ali bih volio otići. Dobili smo nekih poziva, a među njima je bio i onaj gdje su nas pozvali da sviramo na brodu koji će ploviti šest mjeseci i plovio bi od Floride preko Meksičkog zaljeva do Havaja. Međutim rekli smo ne jer se svira svaki dan i tjedno se moraju još tri ili četiri puta raditi i probe. Svaki dansvirati jedno te isto i gledati se sa svojim ljudima svaki dan, to nije dobro. Istrošili bi se i bojali smo se kako bi naša energija mogla nestati pa to više ne bi bilo to. Što se tiče i plaće za taj brod, ni ona nije bila baš...", pojasnio nam je svoju skoru avanturu oko gotovo cijele Amerike.

"Za sad se nešto kuha, možda neki koncert u Nashvilleu, ali sve smo to ostavili pa što bude bude. Nije ni kolijevka countryja, Nashvillekao nekada jer danas ondje sve više se vuče na pop glazbu. Otići ćemo jednom ondje, taman i turistički,pogotovo u Tennessee i Teksas. Zato sam i rekao Teksas jer se ondje, pogotovo u San Antoniju svira onaj stari outlaw country", dodao je.

Odlazak iz Hrvatske

"Moja obitelj je bila malo zabrinuta i stalno su pitali: 'Kako i što?', a prijatelji su mi govorili: 'Samo idi, za to si se borio. Znamo te koliko si lud i koliko to voliš'. Kada sam napravio neke rezultate, onda je i obitelji laknulo. Njima je onda i bilo drago, a kada mi dođe obitelj i vide koja sampoznanstva sklopio i u kojem sam krugu, bude im drago. Moje umjetničko ime Juke West ljudi prepoznaju i jako puno znaju. Do mog imena je došlo kadasujednom Tony Cetinski ili Fox komentiraliu HTZ-u: 'Koliko ti imaš pjesamau toj gitari?Ti si kao jedanjukebox'. Drugi član žirija je dobacio: 'Ne, on je bolji od jukeboxa jer jukebox može preskočiti, a on ne'. Zato samja uzeo ime Juke kao jukebox, a West u čast mnogobrojnim westernima", pojasnio je misterij iza svog imena.

Kako je country došao u SAD?

"Country glazba je nastala pod mnogobrojnim utjecajima. Uz gospel i ostale žanrove, irska glazba je odigrala jednu od uloga u formiranju countryja. U vrijeme Građanskog rata, na Jugu su bili Irci. Kod onih južnjačkih vojnih pjesama se čuje irska glazba. Obrađivali su irske pjesme na američki način. Primjer 'Ghostriders in the Sky' je irska pjesma, a Amerikanci su je obradili kao 'When Johnny Comes MarchingHome'", rekao je Jurica Gorša.

''Kroz Irsku sam došao do američke glazbe i na te rebel songs . Njihova tradicionalna ratna pjesma je 'Oh Susan', a kad nas to sviraju u svatovima", objasnio je Jura djelić glazbene povijesti i nastavio svoj put s gitarom preko ramena.