Parni Valjak obećao je publici održati koncert za pamćenje, a publika Valjku da će pjevati s njima u glas. Tako je i bilo - 15.000 ljudi u publici pjevalo je gotovo sva tri sata koliko je trajao subotnji koncert u zagrebaćkoj Areni. Bio je to povijesni trenutakkoji je spojio sve generacije Zagrepčana koji su odrasli, zaljubljivali se pa i tugovali uz pjesme Parnog Valjka i Akijev vokal.
I sam pjevač Kiki Rahimovski , sin velikog frontmena Akija Rahimovskog rekao je kako će ovim koncertom slaviti život njegovog oca te da se neće tugovati. Iako je sve počelo u vrlo tužnom tonu, Kiki je odlučio razbiti tugu pa jeenergično utrčao na pozornicu i počeo pjevati hit 'Zagreb ima isti pozivni'. Tada se s pozornice čuo Aki, no kada biste otvorili oči, ondje je bio njegov sin.
Za RTL.hr netom prije koncerta osvrnuo se na stotine ljudi koji su se okupljaju u čast njegovom ocu, komentirao je i samo koncert koji je bio vrlo specifičan, najdraže Akijeve izvođače čije je pjesme slušao i svirao s njim te bi li, sada, kada je prošlo neko vrijeme, pristao biti članom popularnog zagrebačkog rock benda.
Kakvi vas osjećaji prožimaju kada vidite da se sada već stotine ljudi okupljaju u čast vašem ocu i frontmenu Parnog Valjka?
To je velika čast za moju obitelj Rahimovski. Trenutačno, kažem, imam te osjećaje tuge i sreće i ponosa i svega. Vidjet ćemo što će se dogoditi večeras. Vjerujem da će se dogoditi jedna prekrasna stvar, jedan prekrasan koncert koji će biti za pamćenje, a što će biti kasnije - još ćemo vidjeti.
Valjak iza sebe ima "more" koncerata, no ovaj je specifičan. Hoće li vam biti teško privesti kraju svoj nastup?
Ne znam što da kažem. Vidjet ćemo sve s vremenom.
S ocem ste svirali i pjevali. Koje su vam pjesme bile najdraže za izvođenje s njim?
Pa ne znam, mi smo imali vrlo slične uzore - stare rock and roll bendove iz 70-ih i 80-ih. Tu smo neke patterne tražili što su nam bili fora, ali znali smo pjevati. On je volio Rod Stewarta , Bad Company i tako te neke bendove s kojima sam ja isto djelomično odrastao. Svirali smo i zafrkavali se zajedno i to su ti neki momenti koje sam ja čuvao. Nikad nisam o tome ni pričao do smrti svoga oca jer sam osjetio neku i potrebu da podijelim s ljudima. Pratio nas je i kroz 20 godina moje karijere, taj nekakav... uvijek bi ljudi pitali za naš odnos koji je bio slojevit. Nije bilo nimalo, kako su ljudi mislili, da smo tata i ja posvađani. Jednostavno su nas poslovi i neke stvari izdvojili malo, ali mi smo uvijek bili kao jedno srce.
(FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL)
Biste li, u nekom scenariju, pristali i dalje svirati s Valjkom?
Sad, u ovom trenutku, ni o čemu ne razmišljam. Ja sam u blagom šoku kao i oni. Čudni su to osjećaji. Ja sam s tim bendom odrastao 40 godina. Na njih ne gledam kao na bend nego djelomično kao obitelj, ali što će biti, bit će. To su odluke koje se ne donose preko noći ni s moje strane niti strane Husa. Kažem, uopće ne razmišljam o tome - zamijeniti mog oca je samo po sebi suluda stvar i tu se ne radi da netko uskoči i pjeva pjesme mog oca nego se tu radi o puno većim stvarima koje zna Hus, a kojih sam svjestan i ja. Ja sam rekao uvijek da ću se rado odazvati da otpjevam pjesme u spomen svog oca, pjesme koje ljudi vole, ali tu postoje neki drugi faktori, a o tim faktorima bi - ako se dese, ako dođe do toga, neka prođe ovaj koncert da svi izađemo iz tog blagog grča pa ćemo vidjeti što će biti dalje.
(FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL)
