Pojavivši se na pariškom mostu Pont des Arts 2008., fenomen "lokota ljubavi" proširio se duž Seine na svim mostovima na kojima ih se može pričvrstiti, sve do mosta Leopolda Sedara Senghora, nasuprot muzeja d'Orsay, i mosta Simon de Beauvoir nasuprot biblioteke Francoisa Mitteranda.

Pont des Arts izdaleka izgleda kao pozlaćen jer mu je ograda gotovo u cijelosti prekrivena mjedenim lokotima na kojima su ugravirani inicijali zaljubljenih parova koji su se zavjetovali u vječnu ljubav. Boju je isto tako promijenio i Pont de l'Archeveche. Neki su privezali i komadiće mladenkina vela, a vidjeti se mogu i grafiti. Pošteđeni su samo mostovi sa staklenim ili kamenim ogradama.

Podrijetlo tih lokota i njihovih beskrajnih ljubavnih poruka tajanstveno je. Po talijanskim turistima, mogli bi potjecati od talijanskog sentimentalnog romana "Želim te" Federica Moccia čiji protagonisti pričvrstelokot sa svojim imenima na uličnu svjetiljku na mostu Milvio u blizini Rima, poljube se i bace ključ u vode Tibera.

Po mišljenju jednog ruskog turista, fenomen se pojavio sredinom prošlog desetljeća, možda u Rusiji, no zamah je dobio tek u ovom desetljeću.

Pariške gradske vlasti predložile su 2010. da se te lokote ukloni radi "očuvanja kulturnog nasljeđa" i čak se sumnjalo da su neki i uklonjeni. No 2012., shvativši da je fenomen postao globalan, od toga se odustalo.

"Fenomenu se dopustilo da živi, promatra ga se sa simpatijama, ne predstavlja problem. Ljudi to vole, o tome razgovaraju, reklamiraju Pariz", rekao je jedan predstavnik gradskih vlasti.