Kada se gospođa Marice iz Njemačke prije pet godina vratila u
Čazmu, sa sobom je donijela cijelo svoje bogatstvo. Nećemo
previše otkrivati o čemu se radi, ali ćemo samo spomenuti da bi u
njezinoj neobičnoj kolekciji uživala baš svaka djevojčica.
Kolekcija lutaka, kojom je MaricaKuštan doslovce prepunila svoj dom, nastajala je
punih 20 godina. Zašto sve to - ne zna, ali dobro zna kako je
počelo. Bilo je to još u Njemačkoj, gdje su Kuštani živjeli 40
godina.
"Radne kolege su me obradovbale za rođendanski poklon. S jednom
najobičnijom lutkom kojom se igra svako dijete. Mene je to više
obradovalo nego neki komad nakita ili servisa što sam dobila na
poklon. Bila je bezvrijedna ali je bila za dušu", kazala je
Marica Kuštan, kolekcionarka.
To je bilo dovoljno da Maričine oči zaiskre nekim neobičnim
sjajem i u njezino se srce uvuče omiljena igračka svake
djevojčice. I to ne samo jedna.
"Puno ljudi je mislilo tako. Ja nemam djece. Zato sam imala tu
financijsku mogućnost. Ne možda nego sigurno da taj hobi
odaberem. Nisam ja oskudjevala s lutkama kao dijete, a one koje
sam imala, nisam se igrala. One su me drugačije fascinirale",
dodaje Marica.
Maricu je fascinirala baš svaka kovrča, zaljubila se u nježna
rumena lica i ručno šivane opravice. Ne čudi, stoga, da je do
sada skupila čak 149 primjeraka.
Svoje je lutke naša neobična kolekcionarka podijelila u tri
kategorije.
"Jedna grupa od njih - to je barok ili izgledaju kao venecijanske
lutke. Drugu lutke su karakterne lutke, što znači da svako lice
odaje svoj karakter. Ja bih mogla reći što ona kaže".
Treća kategorija su kolekcionarske, one skupocjene, od kojih neke
vrijede čak 450 eura. Bez obzira na cijenu, sve Maričine lutke
imaju isti tretman.
Josip je uvijek i u svemu podržavao suprugu. Čak je prije pet
godina, kada su iz Njemačke selili u Hrvatsku, organizirao veliku
akciju krijumčarenja lutki preko granice.
"Najgori sam problem imao na granici na Bregani sa ženskim
carinicima. Pitali me tad "pa koliko vi to imate unučadi". Pa
reko ja 'to sve za njih za Božić'", kazao je Josip Kuštan,
suprug.
Premda se Josip već naviknuo na svoje ljupke cimerice, ipak ga
svaki put ponovno iznenadi kada mu se u krevet uvuče nova
ljepotica.
Nisu samo ove lutke krive što u dom Kuštanovih često navrate
gosti, čije druženje uz kavu, uvijek promatra 149 pari plastičnih
očiju. No, Marica ne odustaje jer u njenom toplom domu uvijek se
pronađe neki kutak za novu miljenicu.
Svi se mi ponekad poželimo vratiti u djetinjstvo, samo je Marica
dovoljno hrabra da to i prizna.
U Maricu i Josipa svakog dana, u njihovu čazmanskom domu, zuri 149 pari očiju. Nije to nikakav horor već čista strast. Naime, Marica već desetljećima skuplja lutkice.