Nakon potresa koji je 2020. pogodio grad Zagreb i okolicu, mladi glazbeno-glumački bračni par Marko i Nevena Vukes preko noći ostali su bez svega što su godinama gradili. Godinu i pol dana proveli su u 12 kvadrata, država im nije pomogla, a rate kredita iz mjeseca u mjesec samo su pristizale. No, u najtežim trenutcima imali su jedno drugo, a onda im se sreća osmjehnula - prije nekoliko dana otkrili su kako će se uskoro ostvariti u najvažnijoj ulozi na svijetu - ulozi roditelja.

Za početak - kako se osjećate?

Bogu hvala, dobro sam sve dok me ne uznemiruju kompleksi i dok me ne muči taština.

Vaša supruga i vi uskoro ćete se ostvariti u najvažnijoj ulozi života - ulozi roditelja. Kakav je osjećaj?

Siguran sam da je najvažniji osjećaj, osjećaj odgovornosti prema tom malom biću koje nam je od Boga dano na čuvanje sve dok jednog dana ne odraste i krene svojim putem. Trenutno ga radosno iščekujemo...

Stručnjaci tvrde kako su žene češće spremne za ulogu roditelja nego muškarci. Je li to slučaj i kod vas?

Nevenu doživljavam kao dio sebe, i nekako smo sve do sada odluke životne donosili zajedno pa tako i ovu da je trenutak za roditeljstvo. Trudimo se oboje da nas ne vodi svijet za odlukama, nego da pratimo svoj osjećaj.

Prije godinu dana izbacili ste posljednju pjesmu i to duet sa suprugom Nevenom. Spremate li nešto novo za svoju publiku?

Naš duet "Jedno drugo imamo", kao i pjesma "Ledeno doba" s mog posljednjeg albuma "Žedan tvoje ljubavi" su jedne od posljednjih singlova koje sam promovirao... Bilo je za ovo vrijeme nekoliko neobičnih suradnji kao sto je duhovna pjesma "Glas s hridi" i prekrasna pjesma "Banovina u srcu" autora Slavka Nedića namijenjena osobama pogođenim potresom u Banovini, koju sam pjevao uz poštovane kolege kao sto su Žera iz Crvene Jabuke, Čeha, Burnać, Vladimir Kočić Zec i Toni Janković.

Koliko je pandemija utjecala na vas kao glazbenika?

Mnogo toga se promijenilo u meni nakon svih događaja koji su pogodili moju obitelj. Priznajem da sam na trenutak glazbeno zanijemio, i ta tišina mi je bila potrebna... Na početku mi je to odvajanje djelovalo nasilno, i um moj se opirao i bunio nad tom nepravdom kada su iz dana u dana bili otkazivani koncerti, a kada smo ostali i bez doma, taj događaj me spustio na zemlju.

To odvajanje od glazbe koja je moj posao, posao za koji živim, ljubim i radim, to odvajanje na neko vrijeme me je zapravo još vise približilo ljudima da ih malo bolje i čujem i vidim i osjetim. Sve te osjećaje sam bilježio i prikupljao u sebi, a Nevena je ta koja je daleko budnija od mene i mnoge riječi je za ovo vrijeme zapisivala. To je radilo i još nekoliko mojih dragih kolega jer se i skladbe i pjesme prikupljaju u srcu i u ladici. Nadam se da će publika u pjesmama koje sada pripremam osjetiti nešto duboko što će im biti za dušu i srce korisno u ova teška vremena.

Sada mogu najaviti nova pjesma koju sam skladao za mladu glazbenicu Mariju Jelovečki, a autor teksta je Nevena. Riječ je o silnoj baladi "Sanjam još brod" čiju premijeru možete očekivati početkom godine.

U ovom poslu itekako je bitna podrška od samog početka. Smatrate li da odrastanje, a kasnije i materijalni uvjeti imaju utjecaja na glazbeni uspjeh?

Kojim god da se poslom bavite - potrebna je podrška. Ako taj posao istinski živiš, ljubiš i radiš onda dolaze i rezultati. Bez ulaganja, razvoj nije moguć... Nekada je to ulaganje vezano uz vaše vrijeme koje dajete za taj posao, nekada uz novac, a najvažniji je način vašeg rada. Zato su nam u životu svima nama najvažniji savjetnici... Jedan pogrešan savjet te može odvući na krivi put. Tada ti ni najveći novci svijeta ne mogu pomoći...E sad, treba biti dovoljno mudar i znati tko te bodri i podupire na tvom putu.

Jeste li tijekom pandemije otkrili i neki novi hobi?

Silom prilika, otkrio sam mnogobrojne nove hobije, a svi su vezani uz građevinske radove.

Javnost zna i da je, nažalost, u potresu stradao vaš dom. Kako napreduju radovi?

Taj osjećaj, vjerujem, nikada nećemo zaboraviti. Od potresa, do života u 12 kvadrata, sami nas dvoje. Dobro je da nas ponekad podsjeti kako smo maleni i kako je jedino važno da smo živi i zdravi, da imamo jedno drugo i kako je čovjeku malo potrebno za sreću. Na žalost, od države još uvijek ni glasa, i mnogobrojne obitelji su i dalje bez svojih domova... Takve informacije nas čine tužnima, jer su ljudi prepušteni sami sebi.
Mi smo Bogu hvala, uz pomoć bližnjih uspjeli izaći iz najteže faze. Prije nekoliko mjeseci smo napustili kontejner nakon godinu i pol života u njemu. Nazire se kraj radovima, našem novom domu i na tome smo zahvalni. Krediti i računi za razrušene kuće i dalje pristižu, vjerujem svima, kao i nama, ali ovim putem šaljem poruku potpore svim obiteljima koji su u istoj situaciji - ne odustajte i ne gubite nadu. Nevena i ja se suosjećamo s njima jer znamo kako je živjeti u takvim uvjetima, a druga zima je tek počela.