Festival koji je, prema press materijalima, glazbom trebao spojiti Zagreb i Ljubljanu u konačnici nije uspio spojiti ni publiku s Tvornicom kulture.

Oba dana posjeta je bila razočaravajuća pa su neki od "onih koji dolaze", poput Kandžije i Diyale, svirali pred prijateljima,  konobarima i ponekim zalutalim znatiželjnikom.

Petak je protekao u znaku hip-hopa i prilično ziheraških nastupa glavnih zvijezda Ede Maajke i TBF-a. Rokerska nedjelja malo je popravila dojam, prvenstveno  zahvaljujući vrlo uvjerljivim Rakesima. Riječ je o jednom od tipičnih novih britanskih bendova koji je bez većih problema savladao gradivo iz "kajdanki" Joy Divisiona i The Jama, a manjak originalnosti uspješno kompenzira energičnim i na momente zaista uzbudljivim živim nastupima.

Let 3 je naveliko najavljivao ekskluzivni set sastavljen isključivo od pjesama s prva dva albuma, ali u konačnici nam nisu pružili mnogo više osim prigode da se podsjetimo na rane ubode tipa "Sam u vodi" i "Ne trebam te".      

U razloge nezainteresiranosti zagebačke publike za premijerno izdanje Marsa ne bih želio ulaziti, no neke stvari bile su više nego očite. Festivalu je, pogotovo hip-hop danu, nedostajalo još barem jedno jako strano ime, a gosti iz inozemstva (spomenuti Rakesi, slovenski Elvis Jackson) nemaju dovoljno ugleda (donekle ni kvalitete) da bi zbog njih po tko zna koji puta izdvojili novac za perjanice urbanog zvuka u Hrvata.