Branchereau smatra da bi se fenomen Michaela Jacksona mogao usporediti sa fenomenom kastrata iz 17. stoljeća, koji su mogli u svom glasovnom rasponu pokriti čak tri oktave, što je kod odraslog muškarca nemoguće. Kao i oni, Jackson je doživio kastraciju između 12. i 20. godine života.

Vjerojatno je do kastracije došlo tijekom liječenja akni, kao nuspojava korištenja lijeka na bazi ciproterona, otkrivenog 70-tih godina prošlog stoljeća koji je u to vrijeme dosta korišten, ali za koji se tek kasnije otkrilo da, zapravo, djeluje kao muški anti-hormon.

To je razlog zbog kojeg je Jacksonov glas ostao nepromjenjen, to jest zbog kojeg nije došlo do mutiranja, dok se kod svih ostalih dječaka glas mijenja u tom dobu.