Došli su pogledati slike i nisu se susprezali cijelom svijetu
otkriti pravu sliku sebe. Barem onu fizičku. Dok gledaju izložena
gola tijela koja su oblikovali umjetnici, postaju dio postava i
izlažu svoje stražnjice, grudi i sve inače skrivene atribute ili,
pak, nedostatke.
Ovdje baš nitko ne djeluje uznemireno. Živi eksponati koji
ležerno obilaze ostale eksponate. Na tijelu tek možda torbica i
obavezne čarape i cipele.
Poanta je osloboditi se svega, prihvatiti se onakvima kakvi
jesmo. Kada je čovjek gol, mnogo bolje može doživjeti postavljene
aktove.
Mnogima nema smisla odijevati se ni izvan zidova muzeja. Većina
posjetilaca i inače podržava nudizam. Ne treba se, kažu, sramiti
pivskih trbuha i nesavršenosti. A ako goli, recimo, upoznaju
svoju srodnu dušu, poslije, objašnjavaju u šali, neće biti
nikakvih iznenađenja.
Nikakvih laži ni skrivanja nema u Beču. Ondje izložbu umjetničkih djela, i to uglavnom aktova, u hordama posjećuju gosti kao od majke rođeni. Kažu, doživljaj umjetnosti bez i jedne krpice na sebi - tako je mnogo jači.
