Da je baki Mariji iz Marindvora pokraj Požege netko rekao da će u poznim godinama postati missica, ona bi se samo nasmijala. Jer, pretjerano lickanje i život na selu ne idu baš ruku pod rukom.

"Šta da vam kažem. Ne da sam sretna. Nego presretna i zadovoljna. Ako bog da budem živ i zdrava, ako ne bi bila s krunom, bit ću u društvu", rekla je Miss sela Marija Bićanić .

Na izbor su se mogle prijaviti samo seoske ljepotice, koje nisu nabacile više od 160 kilograma, imaju barem tri svoja zuba i ne muče ih hemoroidi.

"Drago mi je da je teta Mara dobre duše baš ona dobla tu krunu. Što je ona dobila i meni je bilo super. Jedva čekam dogodine", kazala je Mara Matanić , druga pratilja.

Marija je žiri oduševila svojom spontanošću. Zapjevala je, pa čak i brojala na talijanskom.

Sve je to bilo dovoljno da pokosi konkurenciju i lentu odnese na svoje imanje.

"I plesala sam i pjevala sam. I još nešto. Kako se kaže, išla sam s njim ispod ruke. Kad sam došla, ja sam ovako mahala rukom. I tako", kazala je Marija.

Seoska missica ne pada na nogometaše. Ona nabaci još više svog prirodnog rumenila samo na spomen hrvatskog predsjednika.

Marijina prva pratilja bila je njezina snaha. Red je, kaže Marica, da je svekrva u svemu, pa čak i u ljepoti, ispred nje.

"Ja mislim po njenim odgovorima koje je odgovarala i zato što je najstarija članica ovog sela. I što tako dobro izgleda. I ponašanje njeno kako je ona to izvela na selu", rekla je Marica.

Uz lentu - slavonska je missica osvojila bocu vina, koju je od silnog uzbuđenja razbila još na pisti. Nakon drugih darova više nije plakala za prolivenim vinom.

"Naša miss je dobila ručak za četiri osobe, kilu graha, pola kile slanine, luka. I dobila je i teglicu kiselih krastavaca. A prva pratilja doručak za cijelu obitelj, deset jaja, teglcu masti i filter vrećice za čaj", rekla je organizatorica Manda Valenta .

Baš poput ostalih missica, i Marija ima recept za mir u svijetu. Međutim, za razliku od tih - često samo ispraznih riječi, ove iz Marijinih naboranih usta ipak imaju težinu.

I koliko god se nije lako odvojiti od krune i lente, požeška missica vrlo će brzo zaboraviti svojih pet minuta slave. Jer, valja se našoj seoskoj ljepotici vratiti onome u čemu ipak najviše uživa: štednjaku, kokicama i vrtu.