"Prošle godine u ovo vrijeme sam dobila uputnicu za naručivanje djeteta na pregled logopeda. Sin, 1.5 g, ne govori, ne gleda u oči, ne odaziva se na ime, ništa ne razumije kada mu se govori. Pola godine se čeka termin jer su zbog korone ljudi odustajali, inače valjda ide to i do godinu dana. Nećemo nikog tražiti da 'gura'. Djetetu je godina i pol, na vrijeme smo krenuli. Dok nije napunio godinu i pol nije ni kontakt očima uspostavljao osim sa mnom. Tada kreće tu i tamo pomalo s drugima, ali jako rijetko i jako kratko. No, na vrijeme smo. Čitam, guglam, radim što mogu i znam da je potpuno u svom filmu i ne želi interakciju. Tipa uzme slikovnicu, ja dođem k njemu i krenem pokazivati 'maca mjau, pas vau vau', on ustane, ode na drugo mjesto i sam lista. Kockice čim krenem s njim slagati, on se miče i nešto drugo uzme. Jako dug i frustrirajuć put dok je prihvatio išta raditi sa mnom. Prvi pregled logopeda, uputa za kompletnu obradu, zadnji u nizu pregleda je za šest mjeseci. Pitam pa kada će doći na red terapija ako godina dana treba od narudžbe do zadnjeg pregleda. 'Ma budete Vi ušli na listu s terminom prvog pregleda.' Nećemo nikog zvati da 'gura', ima vremena.
Obavili zadnji pregled, došla uputa da se uključi dijete u terapiju, zovem za termin, kaže 6-9 mjeseci se čeka termin terapije. Od prvog naručivanja na pregled do prvog termina terapije preko godinu i pol. On će tada biti tri godine star i trebao bi s terapijom ili bez nje već govoriti, odnosno do tada mu moramo mi privatno plaćati jer do treće se najviše može napraviti, tako kažu stručnjaci. Osobno poznajem par ljudi koji su imali koga zvati i vrlo brzo bili u sustavu. Zar da ja sad idem preko gluhe djece i djece s ozbiljnim teškoćama i naručim svoje? A opet, da pustim svoje kojem mogu pomoći dok drugi to neće se libiti napraviti? Dal' je moguće da u ovoj državi BAŠ ZA SVE treba veza? Pa i za ZDRAVLJE DJECE? PUN MI JE...", poručila je glumica prošog utorka na Instagramu pored fotografije sina, a brojni prijatelji i pratitelji poručili su joj kako je to strašno. Priča je sada dobila i nastavak.
"Hvala svima na preporukama, savjetima i podršci. Nažalost, nemam vremena sve to čitati. Mi idemo privatno već neko vrijeme, Jakov dobro reagira na terapiju, pa ćemo se toga držati. Svejedno, hvala na preporukama koje ste slali. Ali što je s onima koji to ne mogu platiti? Što je s onima koji imaju veće poteškoće?", napisala je glumica na svom Instagram storyju te se osvrnula i na komentare da je terapija jednom tjedno premalo. "Morate biti svjesni da je djece u potrebi mnogo, a terapeuta očito nedovoljno. Jednom tjedno je sasvim ok za nas s manjim poteškoćama. Bitan je kontinuitet i rad od doma između tih termina. Bez rada doma nema velikog napretka pogotovo s ovako malima", napisala je glumica, a onda podijelila i poruku jedne pratiteljice koju je napala zbog toga što je pisala.
"Je l' te nije sram da zdravo dijete i na račun djece stavljaš sebe u novine. Terapiju ne čekaš godinu i pol. Tek ste krenuli u desetom mjesecu na pregled ili kad već. Čemu takve nebuloze, neka djeca su stvarno bolesna", glasila je poruka. "I moji i mnogi su išli logopedu. Nisi ni prva ni zadnja, za ovo sve se zna kakav je problem u zdravstvu. Ima puno bolesnije djece koja čekaju...tako da sam strpljivo dočekala svoj termin", stoji u poruci koju je glumica objavila te zaključila kako je pratiteljica trebala pročitati što točno piše, pa onda napadati. Nakon toga, Marijana je obrisala priče.
Glumica se sada ponovno oglasila pored fotografije sa sinčićem kako bi dodatno objasnila neke stvari te otkrila što će učiniti.
"Jakov, srećom, nema nikakvu tešku dijagnozu, nespecificirani poremećaj u razvoju govora i razumijevanja. On ima roditelje koji su rano primijetili da s njime treba dodatno raditi, vode privatno na floortime i super reagira na taj način terapije kroz igru te za Jakova nije toliko problem čekanje termina u državnoj instituciji. Jakovljeva mama već po prirodi svog posla ima publiciteta i preko vlastitih želja i potreba te joj razvlačenja vlastitog djeteta nisu potrebna da bi se o njoj pisalo. Ne, nije istina da je on samo 'malo lijen, dečko je, bude on' i slično, iako shvaćam potrebu da me se utješi i da mi se kaže da je on kao i druga djeca. Jakov je veseli zdravi dječak, koji je tek kroz obraćanje posebne pažnje i rad s njime počeo raditi stvari koje njegovi vršnjaci rade odavno, na primjer najobičniji kontakt očima počinje tek s godinu i pol, i to pomalo i ponekad s drugim ljudima koji nisu mama. Tek s dvije godine počinje pomalo dopuštati mami interakciju u igri, bilo da se radi o kockicama, slikovnici ili običnoj pjesmici. Ne uvijek i ne puno, ali počelo je i sve je bolje. S dvije i pol već smo super, valjamo plastelin, radimo kolače. Još ne govori, ne odaziva se na svoje ime, ali hoće.
Jakov neće čekati, vodili smo i vodit ćemo ga privatno, dakle SAMI PLATITI. I ne, nećemo se prijaviti ni za kakve poticaje uzdržavanja, posebnih potreba i slično jer ima puno potrebitijih. Imala sam potrebu iskoristiti medijski prostor koji mi je dan da ukažem na tromost sustava i na to da stvari treba mijenjati, i to ne samo za one koji imaju koga zvati, nego za sve. Djece u potrebi je puno, a terapeuta, očito, premalo. A od mnogih stručnjaka čula sam da je rana intervencija majka uspjeha te se u to uvjerila na primjeru vlastitog djeteta! Država mora poticati ljude da upisuju ta zanimanja, omogućiti im rad i poštene plaće! Da se omogući djeci čiji roditelji NEMAJU mogućnost privatnih terapija, da svoju djecu na vrijeme uključe u terapije i na taj način naprave maksimum za njih! Poticaje i stipendije, EU fondove, ma sve što treba, za one koji žele baviti se ovim toliko potrebnim zanimanjima. Da, znam, takvih je područja još mnogo, ali znate kako kažu: 'kamen po kamen...'", zaključila je glumica.