Muzički biennale Zagreb održat će se od travnja do rujna ove godine u četiri programska bloka, a jedan od skladatelja čije ćemo djelo imati priliku premijerno poslušati je Marko Slaviček. Ovaj mladi virtuoz diplomirao je arhitekturu te je završio Muzičku akademiju, a trenutačno je na doktoratu u Berlinu. Za RTL.hr nam je ispričao pozadinu svog glazbenog puta, ali nam je otkrio i detalje njegovog djela koje će Katarina Javora praizvesti na MBZ-u 19. travnja u u crkvi Bezgrješnog Srca Marijina u Zagrebu.

"Djelo koje spremam za MBZ je skladba za orgulje i elektroniku, koju će izvesti Karla Javora. Djelo će biti strukturirano kao dvostalačno, a naziv djela je "Metamorphosis", što na starogrčkom znači transformacija, odnosno promjena oblika. Inspiracija za to djelo u mom slučaju dolazi iz vizualnih umjetnosti. Studirao sam arhitekturu paralelno s glazbom i onda je uvijek nekako taj vizualni aspekt i ljubav prema slikarstvu i kiparstvu ostala prisutna u mom životu, iako se nisam time toliko bavio kao glazbom. U posljednje vrijeme mi je pažnju zaplijenila forma diptiha u slikarstvu. Naravno, opće je poznato da su diptih dvije slike pozicionirane jedna pokraj druge", kaže Slaviček te dodaje:

"Međutim, originalno je riječ bila o dvije ploče koje bi se međusobno sklopile jedna u drugu kako bi ih bilo lakše prenositi i kako bi ih se zaštitilo da se ne oštećuju. Ono što se zapravo dogodilo s tim diptihom, a što je meni bilo zanimljivo vizualno je kada imamo jednu sliku, imamo jednu informaciju, a kada imamo dvije onda se postavlja odnos između te dvije informacije. Stoga, kada bi se ti stari diptisi otvarali, oni bi predstavljali drugačiji vizualni dojam. Inspiriran time sam krenuo eksperimentirati s formom diptiha u glazbi jer on se, naravno, iz vremena stare Grčke i Rima proširio na druge medije. Ne koristi se više samo u slikarstvu i diptih u glazbi više nije nova stvar. Ja bih se u svom životu time volio malo dublje pozabaviti i vidjeti sve mogućnosti koje diptih kao forma pruža. Stoga, za ovaj festival pripremam skladbu koja je formirana kao diptih i u njoj kontrastiram karakter svakoga stavka i tehnike koje koristim. Ako gledamo samo instrumentaciju, u prvom stavku koristim isključivo solo orgulje, a u drugom stavku koristim kombinaciju orgulja s elektronikom. Tu postoji i priča kontrasta glasnog i tihog, a rezultat toga je odnos kosonance i disonance", zaključio je naš mladi skladatelj.

"Ono što je bitno naglasiti jest činjenica da sam u diptihu pronašao nekakvu formu umjetnosti koja je barem u zapadnoj umjetnosti prisutna već tisućama godina i da bi bio funkcionalan kao diptih, bitno je da bude relativno jednostavan u svojoj prezentaciji. Ukoliko imamo samo jednu skladbu, samo jednu sliku ili samo jedan stavak, onda je potrebno dočarati nekakav niz ideja koji može biti kompleksan koliko je god potrebno. Međutim, kod diptiha, ukoliko imamo dvije prekompleksne situacije, može se dojam svega izgubiti. Poanta je da kod diptiha bude što jednostavniji taj odnos kako bi bio jasan. Na primjer, u glazbi imamo cijeli spektar mogućnosti kojeg možemo koristiti, od dinamike, registra do tempa. Svaka skladba zapravo koristi sve mogućnosti koje su joj na raspolaganju. Ja sam u ovom slučaju glazbene parametre međusobno razdvojio i nemam nikakav razvoj između njih. Ono što se tada postavlja kao bitno nije sam razvoj stavaka ili kontrast između njih, već pauza koja se dogodi između ta dva stavka u smislu tišine. Taj nagli rez predstavlja fokus svih estetičkih pitanja forme diptiha. Samim time i taj naslov "Metamorphosis" koji sam koristio sam uzeo više kao nešto apstraktno. Slušatelj može koristiti formu polariteta na bilo koji način na koji on sam želi. U svakom slučaju, riječ je o jednom glazbenom diptihu gdje se igra s polaritetima", poručio nam je te se osvrnuo na svoje buduće planove.

"S obzirom na to da su se moji planovi u životu dosta mijenjali, teško mi je reći što mi je plan nakon što završim doktorat u Berlinu. U svakom slučaju, volio bih to završiti i vidjeti što mi se nudi od zaposlenja. U Berlinu doktorat radim na tehničkom sveučilištu, a ne na muzičkoj akademiji. Ovdje postoji odsjek za audio-komunikaciju i unutar toga jedan mali muzikološki krug ljudi koji se bavi glazbo i istraživanjima u području glazbe, ali više u smislu akustike i tehnike. Nije muzikologija u punom smislu te riječi. Moja tema istraživanja je grčki skladatelj Iannis Xenakis i njegovi multimedijalni projekti, koje on naziva politopima. Ono što je meni zanimljivo kod tog skladatelja je činjenica da je poput mene bio arhitekt po struci. S obzirom na to da se tu dosta upliće tehnologija, bilo je moguće za mene upisati taj doktorat upravo na tom sveučilištu. Kako sve to izgleda? Relativno jednostavno. U Njemačkoj postoji studij koji je samo doktorsko istraživanje, a u tu skupinu pripadam i ja. Mimo svojih konzultacija s mentorom nemam drugih obaveza. Morao sam nekoliko kolegija odslušati, ali unatoč tome sam slobodan po pitanju svojih planova i programa te istražujem ono što me zanima i radim na tome tempom kojim želim", kaže nam Marko Slaviček.

Od 1961. MBZ je najaktivniji i najvažniji festival u Hrvatskoj, u potpunosti posvećen novoj glazbi svih žanrova. Svake neparne godine, Zagreb se na 10 dana transformira u kulturni centar kojem gravitiraju ljubitelji umjetnosti i suvremene glazbe šire regije i Europe. Festivalski program sastoji se od koncerata simfonijskih orkestara i komornih ansambala, projekata eksperimentalnog glazbenog teatra i suvremenog plesa, jazza, elektronske i alternativne glazbe. MBZ generira novo, potencira rizike i eksperimente, iznalazi nove forme prikazivanja kao i nove kanale komunikacije sa sudionicima festivala – kako s publikom tako i sa samim umjetnicima.

Visoki standard glazbene produkcije, kreativnost, živi klasici" i dolazeći talenti – sve je to Muzički biennale Zagreb. Kompletan program ovogodišnjeg MBZ-a pogledajte OVDJE .