Vožnja biciklom, skok u more, uživanje uz plemenite životinje, ili jednostavno izležavanje na suncu uz mjesečni džeparac. Ne, ovo nije primamljiva ponuda turističke agencije, već prosječan dan jednog norveškog zločinca.

Naime, zatvor Bastoy je san svakog ubojice, silovatelja ili pljačkaša.

"Kada prihvatiš činjenicu da moraš služiti kaznu, to je vrlo lijep zatvor. Možeš puno biti vani, u prirodi. To jest zatvor, ali ja sam zaista sretan ovdje", kazao je zatvorenik Martin Roren .

Sretnima ih je učinio direktor zatvora. Na otoku nema rešetaka niti zaključanih vrata.

"Humanost je ključ, dajemo im priliku da se pronađu, razviju samopouzdanje, promijene način života", pojasnio je svoju filozofiju direktor zatvora Arne Kverniek Nilsen .

U tome im pomaže i ukupno pet čuvara, s kojima su zločinci prijatelji.

"Kada vidim ove momke, pozovu me na kavu. Malo čavrljamo. Nije to tipičan odnos čuvara i zatvorenika. Daleko je od toga", povjerio nam se čuvar zatvora.

No, unatoč kraljevskom tretmanu zatvorenici tvrde kako to ipak nije sloboda.

Po šest od ukupno 112 zatvorenika smješteno je u uređenim kućama. Svatko ima svoju sobu, a kućanski poslovi su podijeljeni prema dogovoru. Svađe su rijetke, ali otvorena međusobna netrpeljivost postoji.

"Seksualni zločinci trebali bi biti sprženi kao odrezak, obješeni ili upucani", mišljenje je jednog dijela zatvorenika.

Međutim, ovdje svi imaju isti tretman. Upravo u Bastoyu kaznu je služio ubojica roditelja, koji ih je nakon zločina raskomadao. Njemu je s vremenom bilo dozvoljeno da se slobodno kreće.
Koliko je to dobro, dalo bi se raspravljati. No, činjenice govore u korist Bastoya. zatvorenici klasičnog zatvora zločinu se vraćaju u 30 posto slučajeva, dok se zatvorenici ovog neobičnog zatvora vraćaju zločinu u tek 10 posto slučajeva.

Možda samo kako bi nastavili uživati.