Ljeto nam se vratilo. Pravo je doba za planiranje godišnjih odmora, ali i za glavobolje zbog novca koji ćemo odvojiti za tih desetak dana mira i uživancije. Ne čudi stoga da će čak 58 posto Hrvata ove godine ostati kod kuće i svoje noge hladiti u lavoru.

Tomislav Perko je čudotvorac: čovjek koji je i do puno udaljenijih svjetskih plaža stigao za ravno - nula kuna.

"Ride share. To je zapravo nešto novog tipa. Može se preko Interneta i drugih kanala pronaći. Ako vi imate auto idete nam more, pokupiti ćete još par ljudi pa ćete podijeliti troškove. Nešto tipa taksija, ali neslužbeno i puno jeftinije", govori putopisac.

Jeftino ljetovanje je, smatraju stručnjaci, itekako zahtjevna, ali i moguća misija. Ono se mora pomno planirati i u njega ukalkulurati sve troškove.

"Imamo svoj budžet. Trebalo bi znati koliko ćemo čak i dnevno potrošiti novaca i time upoznati cijelu obitelj. Naročito djecu koja često na ljetovanju traže dodatne igrarije i na štanodvima kupnju nekih beskorisnih stvari", objašnjava Ana Vrbošić s Hrvatskog instituta za financijsku edukaciju.

Na godišnjem najviše izdvajamo za smještaj, taj dragocjeni krevet iz kojeg se čuju cvrčci. Pustolov Tomislav ne sjeća se kada je posljednji put platio noćenje.

"Ja na svojim putovanjima sam pretežno koristio couchsurfing, što je jedna internetska stranica. Odsjedate kod lokalaca u njihovim domovima kada dođete na njihovu destinaciju", kaže Tomislav.

Na hrvatskoj obali tijekom sezone baš i nema besplatnih kreveta. Ako netko na nama pokušava zaraditi, to ne znači da se pametnim potezima na smještaju ne može uštedjeti.

Cijena najpovoljnijeg tjednog hotelskog aranžmana po osobi iznosi 2.000 kuna. Međutim, s recesijom su se pojavile i akcije koje obiteljima nude besplatno ljetovanje za djecu do 12 godina.

Iako hotel omogućuje bezbrižan odmor, bez kuhanja i spremanja, domaći turisti sve se više odlučuju upravo za privatni smještaj. Čak se sve više hrvatskih obitelji spaja i zajednički unajmljuje apartmane. U njima sami kuhaju i tako umanjuju još jedan veliki ljetni izdatak - cijenu hrane.

Umjesto u malim lokalnim prodavaonicama, na Jadranu bi se hrana trebala kupovati u supermarketrima.

Uštedjeti se može i na još nekoliko skupih sitnica. Sigurno nitko neće primijetiti ako se na plaži pojavite u prošlogodišnjem kupaćem kostimu. Uz to, sve više Hrvata prema Jadranu putuje izbjegavajući naplatne kućice.

A oni koji u Lijepoj našoj recesijskoj o moru mogu samo sanjati, kvalitetan odmor čeka ih i na kontinentu.

Međutim, u cijeloj ovoj našoj računici zaboravili smo na najbitniju stavku: dobro društvo. A to je ono što još uvijek nema cijenu i što najskromniji odmor, u nekom neuglednom sobičku i s paštetom u ruci, može pretvoriti u nezaboravnu avanturu.