Tragični odlazak 21-godišnje influencerice Kristine Kike Đukić pogodio je cijelu regiju. Mladi ljudi koji su vrlo rano u životu karijeru izgradili na društvenim mrežama šokirani su i tužni zbog gubitka mlade gejmerice i YouTube zvijezde. Kristina se, govore baš svi iz njezine okoline, godinama borila sa cyber bullyingom, koji je postao jedan od gorućih problema 21. stoljeća. Ne samo kod mladih koji su se proslavili putem društvenih mreža, već i kod anonimne djece koja svakodnevno s mukom odlaze u školu.

(FOTO: Instagram/Kristina Đukić)

O tragediji Kristine Đukić, ali i problemima s kojima se nose mladi ljudi danas - porazgovarali smo s jednom od najpoznatijih hrvatskih influencerica - Nikom Ilčić. Nika se proslavila još tijekom osnovne škole, a tijekom karijere nosila se nekada s jako teškim komentarima. O temi cyber bullyinga pristala je govoriti za RTL.hr bez zadrške, pogođena i tužna zbog svega što se dogodilo. Gorući je to problem, priča Nika, i treba mu stati na kraj. U snažnom istupu osvrnula se na Kristinu Đukić, ali i sve one koji se svakodnevno nose s maltretiranjem.

Regiju je šokirao tragičan odlazak mlade influencerice Kristine Đukić. I vi ste potreseni tragedijom pa vas želim pitati pitanje koje sve rjeđe pitamo: Kako ste?

Hvala na pitanju, prvenstveno bih htjela naglasiti kako u Kristininom slučaju nije presudio cyber bullying, mislim da je to jako bitno napomenuti jer Kristina nije bila ta cura koju su pogađali komentari. Čak se i simpatično nosila s njima i ne želim da bilo tko pomisli da su je zli i jalni nitkovi s interneta naveli na takav potez. Kristina je puno jača od toga i nikada ne bi digla ruku na sebe jer joj je netko ostavio komentar. U svakom slučaju, jako sam potresena i još uvijek ne mogu procesuirati što se desilo. Baš sam tužna i ne vjerujem da sada sjedim i pišem o njoj u prošlom vremenu, srce mi se slama zbog njene majke koja sad prolazi ono najgore što može da se desi tako divnoj i dobroj mami poput tete Nate. Ni ona ni Kristina nisu zaslužile ovo....

Ne ulazeći u razloge nemilih događaja, smatramo da je jako važno osvijestiti i govoriti o pitanju mentalnog zdravlja mladih. Vi ste se s popularnošću na društvenim mrežama suočili jako mladi. Što je bilo ključno u održavanju vaše stabilnosti u tom svijetu?

Svi koji odaberu bilo kakvu karijeru koja podrazumijeva eksponiranje javnosti i slično, trebali bi znati da koliko te netko može voljeti, isto tako te netko može i mrziti. Istrenirali smo sami sebe da imamo filter za komentare koji ne dolaze iz dobre namjere pa nas samim tim ni ne zanimaju, možemo se samo smijati na njih, isto kao što se i Kika smijala na njih. Pitanje je: odakle dolazi ta mržnja i potreba za takvim komentarima? Miroslav Rus je jednom rekao "što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote" i iskreno svaki dan se pitam isto. No, u ovom slučaju nije bitno kako mi ostajemo stabilni jer smo znali što nas čeka, bitni su oni koji žele uživati u internetu sigurno i sretno, a ne mogu jer ne znaju kako da se nose s ružnom stranom interneta.

Istaknule smo u razgovoru pred intervju veliko pitanje cyber bullyinga, kojeg ste naveli jednom od najvećih pošasti današnjeg cyber svijeta. Zašto je tome tako, što mislite?

Cyber bullying daje slobodu anonimnim ljudima bez slike i imena i prezimena da kažu nešto okrutno, a da ih normalna okolina ne osudi jer ne zna u koga točno da upre prst. Pravo pitanje je kako se ta osoba osjeća kada iza lažnog profila prosije neku gadost? Da li gleda i uživa kako se ljudi pecaju na njegovo provociranje, da li se smije, da li je sretan? Jer ako je, onda ta osoba treba dobrog doktora i košulju s dugim rukavima, jako dugim jer očito je da ima problem i to veliki. Druga stvar je što sami mediji potiču cyber bullying jer znaju da će objave u kojima su trenutno poznati ljudi, influenceri i drame; čitanost i klikanost objave dići u nebesa te da će engagement biti izuzetno visok što je odlično za njihovu zaradu.

Nećemo zaboraviti ni čitatelja komentatora, običnog čovjeka koji osim što očito ima dovoljno vremena na poslu ili ne radi uopće, jako je frustriran radi toga i život mu je u velikim problemima pa cendra po portalima kako je sve užas, pa se svojim angažmanom na tim totalno nebitnim objavama pokušava izvući iz svog jada, a npr. prvo mjesto na olimpijadi matematike ih ne zanima, takve objave obično imaju pet lajkova i tri komentara (od mame, tate i bake), dok se za neku voditeljicu ili članicu žirija natječu tko će brže, bolje i gnusnije ispaliti rafale u tastaturu i tko će dobiti više lajkova. Tako da je ova priča jedan začarani krug iz kojeg izlaze nedužne žrtve, u crnim vrećama.

Kako se vi nosite s okrutnim, ružnim komentarima?

Kao što sam već rekla meni ružni komentari mogu biti samo smiješni. Ne postoji osoba koja mene može povrijediti više od same sebe. Imam dana kada si izgovorim takve gluposti da su komentari ispod slike male bebe. S druge strane postoji konstruktivna kritika i obožavam pričati o istima jer ljudi vole svoje komplekse i jal nazivati konstruktivnom kritikom, koju ću ja osobno uvijek saslušati i ako se slažem s njom i primijeniti. Samo ljudi očito ne vide razliku između dobronamjernog savjeta i uvrede.

Koliko vas takvi komentari dotiču, pogađaju li vas danas? Jesu li vas pogađali dok ste bili mlađa?

Mislim da sam na većinu ovog pitanja odgovorila u prošlom pitanju, ali ću dodati kako je sve bilo samo treniranje živaca i strpljenje. Kao mlađa sam možda shvaćala osobnije što su mi pisali, ali smo vrlo brzo okrenuli stolove.

Kakav utjecaj na mlade i ne do kraja izgrađene ličnosti imaju komentari, često anonimnih komentatora na društvenim mrežama?

Mislim da upravo ulazimo u deseti krug pakla zbog tih komentara i anonimnih komentatora, jer se moja generacija još igrala graničara u parku, a današnja djeca od prvog rođendana dobiju mobitel ili tablet (uglavnom da roditelji mogu biti u miru i piti kavu i ručati bez da dijete nešto zapitkuje) i takvoj djeci je cyber world jedini svijet kojeg znaju i na žalost ne znaju komunicirati bez tipkovnice i ekrana. Ono što je nama bila normalna uvreda tipa "glup si", "zubati" ili "očalinko" njima je danas normalno napisati "umri","crkni", "ružna spodobo ne zaslužuješ živjeti" i kada se takva uvreda uputi mladom biću koje se tek izgrađuje, nesigurno je i zbunjeno, ovakvih tragičnih situacija će biti puno više. Tu bi roditelji trebali odigrati veliku ulogu i pričati s djecom, no njima je bitno da je dijete u svojoj sobi i da je mir i tišina, dok niti ne znaju što im dijete radi na internetu.

Osjećate li se nekad kao 'vreća za udaranje' frustriranih, neostvarenih ljudi? Je li vam nekad prošlo kroz glavu: 'odustajem, što mi sve ovo treba'?

O da, često se osjećam kao vreća, pogotovo u doba blagdana i praznika kada mlade ustaše i četnici navale na mene zato što sam čestitala pravoslavni Božić ili Bajram, prisjetila se Vukovara, Jasenovca ili Srebrenice. Tada mi dođe da ugasim sve, ali im ne dam gušta. Ipak je to moj posao, a ne postoji osoba koja nije poželjela bar jednom u životu dati otkaz i otići na Velebit čuvati ovce.

Mnogi će reći da oni koji se eksponiraju moraju znati nositi se s lošim komentarima. Što kažete na takve konstatacije?

Slažem se s njima, no budimo realni danas svi koji imaju profil na Facebooku ili Instagramu eksponiraju sebe i svoj život, samo je razlika u brojkama i iznosu u novčaniku. Ponavljam, znamo se nositi s lošim komentarima, no pitanje ostaje isto: "gdje su to i od koga pobogu naučili?", a i stvar je opće kulture biti pristojan bilo gdje, ako te netko pita za tvoje mišljenje slobodno ga reci, ali pazi da ne povrijediš nekoga, a ako te ne pita... šuti!

S druge strane, (cyber) bullying je čest i kod potpuno anonimnih mladih ljudi. Stječe se dojam da je sve pojačano nakon razvoja tehnologije. Ima li u tome istine? Što vi, kao mlada i uspješna djevojka mislite, kako tome doskočiti?

Da, rekla sam već da djeca za prvi rođendan dobivaju mobitele i tablete u ruke, a glavni problem su roditelji koji im ih turaju jer budimo realni, beba ne zna što je mobitel... Roditelji radi svog komfora podliježu tom zlu jer šareni ekran i vesele melodije njihovo dijete hipnotizira na par sati i oni su mirni i bez brige i obaveze. Pa nije ni čudo da najveći broj klikova na YouTubeu u povijesti ima upravo dječja pjesmica Baby Shark koja ima 7,1 milijardu pregleda. Tako da, zaključak se nameće sam od sebe. Neko će sada reći da režem granu na kojoj sjedim, ali da, tako je, radije neću raditi ovaj posao nego da brojim crne vreće radi cyber bullyinga. I dostava hrane je pošten i častan posao, a bicikl voziti znam.

Trebali bi spomenutijednu jako veliku tragediju koja se desila prije par dana u srednjoj školi Oxfordu Michiganu. Ne znam koji po redu masakr u srednjim školama diljem Amerike desio se upravo zato što se klinci međusobno teroriziraju do te granice da ušetaju s puškom u školu i povuku okidač. Više nigdje nisi siguran, ni u školi, ni na internetu, ni na ulici, a neki ni u vlastitim domovima. Zlostavljanje u bilo kakvom obliku se može manifestirati na toliko loših načina koji utječu koliko na osobu koja je targetirana, a isto tako i na ljude oko te osobe. Iskreno ne znam kako tome doskočiti, svijet se izmakao kontroli i ovo izgleda kao Sodoma i Gomora na steroidima. Jedino efikasno rješenje je da netko zamahne čarobnim štapićem da se vratimo nazad u pećinu i da se lovimo antilope umjesto da zlostavljano druge ljude gdje stignemo.

Koji su vaši ispušni ventili, kako smanjujete razinu stresa koju nosi posao, svakodnevica, društvene mreže, privatni problemi?

Uglavnom se ispucam na dečku i mami, poslije mi bude žao, ali već su naučili kako se sa mnom radi. Malo se povučem u svijet gaminga, malo odem na put i tako....

Imate li za kraj neku poruku za mlade ljude?

Imam!

Budite svoji i ne vjerujte svemu što vidite na tom mobilnom ekranu, nije sve tako divno, tako bajno i savršeno. Svi imamo svojih lošijih dana i ne jedemo svaki dan škampe, jedemo i čušpajze, ali ih ne kačimo uvijek na društvene mreže. Radite na sebi, učite, pratite relevantne portale i stranice, radite na svom mentalnom zdravlju i kada mislite da nema izlaza; ima! Uvijek i bez isprike, uvijek će vam netko pomoći, slobodno recite da imate problem, pojadajte se bilo kome i pomoći će vam. Liječnici, pedagozi, razni life coachevi, nisu oni tu bez veze, mogu pomoći. Ako nam se pokvari mobitel nosimo ga na popravak, ako slomimo nogu idemo po gips da nam saniraju štetu, onda zašto se sramimo potražiti pomoć kada imamo mentalnih problema?

A svim dežurnim komentatorima: želim vam sve ono što vi želite i meni i svima ostalima koje zdušno komentirate!