Vilma Neškovčin je trogirska blagajnica u jednoj mjenjačnici koja inspiraciju za hitove najčešće dobije na radnom mjestu.

"Iskoristim svaki slobodni trenutak za pisanje mojih stihova tako odjednom odlutam i napišem pjesmu i većinom je tu mojih pjesama nastalo", kazala je Vilma.

Iskoristi Vilma svaki slobodan trenutak, a kolege je podržavaju, pa umjesto tastature i blagajne, često posegne za olovkom i papirom. Riječi dolaze same i pjesme se rađaju. A popis onih koji su zapjevali Vilmine stihove je podugačak.

"Surađivala sam, imam dva dueta sa Oliverom Dragojevićem, Tomislav Bralić i klapa Intrade, Mladen Grdović, Vinko Coce, Berekini, Tomi Miše, Klapa Kampanel", priznaje skromna blagajnica.

I tako u nedogled. Iako pjesme piše cijeli život, trebalo joj je mnogo hrabrosti da ih konačno nekome pokaže. Sramežljiva Vilma napisala je stotine pjesama i ne zna koja joj je najdraža. No, ipak - jedna za nju ima posebno značenje (Ribar sam stari).

"To je pisma baš za mog djeda, njemu sam je posvetila on je bija ribar to je inače obiteljska tradicija i moj tata se bavija ribarstvom i tako da mi je baš posebna", objašnjava Vilma.

Posebna je Vilmi svaka pjesma koju napiše jer u nju ubaci Dalmaciju, more, sunce, djetinjstvo. Recept za hit nema, kaže, samo treba pisati s ljubavlju. A vjerovali mi ili ne, hitovi ove blagajnice nižu se jedan za drugim. Nakon smjene u mjenjačnici, za Vilmu nema odmora. Drugi, studijski posao spremno je čeka.  

Više pogledajte u prilogu.