Stručnjaci sa bostonskog sveučilišta proučavali su DNK 801 stogodišnjaka paralelno s kontrolnom skupinom 914 zdravih osoba različite životne dobi i utvrdili su postojanje 281 genetske varijacije kod skupine stogodišnjaka .

Genetski markeri omogućili su znanstvenicima da izrade pretragu kojom će predvidjeti mogu li osobe živjeti dulje od sto godina s točnošću između 60 i 85 posto.

Točnost rezultata povećava se s dobi ispitanika što znači da što je starija osoba koja se testira, pouzdaniji je izračun o tome koliko će dugo živjeti, navodi se u istraživanju čiji su rezultati objavljeni u časopisu PLoS ONE.

Kako osobe koje dožive stotu uglavnom ne razviju bolesti vezane uz visoku životnu dob do sredine 90-ih, znanstvenici smatraju da izoliranje njihovih DNK obilježja može pomoći u pronalaženju novih načina liječenja za bolesti poput demencije ili srčanih bolesti.

Dr. Thomas Perls koji je vodio istraživanje kaže da će dodatno proučavanje ovih genetskih karakteristika dovesti do boljega razumijevanja genetskih i bioloških osnova za kasniju pojavu bolesti starije životne dobi i za dulje preživljavanje.

Dok otkriće sugerira da genetika igra puno veću ulogu u dugovječnosti nego što se prije smatralo, znanstvenici ističu važnost i drugih faktora poput načina života i prehrane.