Richard je uzeo jednu torbu, u koju je spremio nekoliko osnovnih sitnica. Sjeo je na svoj bicikl i zaputio se u nepoznato. Toplinu luksuznog stana prije nekoliko godina zamijenio je prevrtljivim londonskim nebom pod kojim sada spava. On je, kaže, konačno sretan.

Zapitao se koji je smisao, jesu li mu stvari uopće potrebne. Većinu je prodao, platio sve dugove i otišao. Nije siromašan, obrazovan je. Po zanimanju je klavir štimer. Ne želi prositi ili biti nekome teret i dalje tako zarađuje za život. No, novac mu ne pada napamet trošiti na, kako on kaže, bezvrijedne stvari.

Richard nije od onih koji smatraju da bi svi trebali prihvatiti njegov način života, i to ga razlikuje od ljudi sa sličnim pričama. Ne radi to da bi promijenio svijet, već sebe.

Ispunjava ga život u kojem nema pritiska, nema podređivanja drugima. Svakodnevno otkrivanje.
Dok ljudi svakoga dana teže za materijalnim ostvarenjem on se ostvario duhovno. Richardova sreća dolazi kao potvrda da za nju nisu potrebne gomile skupih stvari, njegov cijeli svijet stane u ovaj ruksak.