Prepuna ljubavi Florence počinje razgovor o njoj omiljenim sustanarima. S toliko emocija, pomislili smo, može se govoriti samo o djeci. No, ona govori o svinjama. I to o njih 47, s koliko ih živi u stanu. Ništa tu, kaže, nije sporno. Niti broj niti vrsta bića s kojima dijeli prostor.

Umiljate, dobre, vjerne... Florence bi mogla nabrajati unedogled. No, kada treba biti čvrst, ona ne odustaje. Dobro zna da zbog silne ljubavi svoje svinje ne smije razmaziti. Svaka od njih iz praščića će se pretvoriti u pravu damu ili gospodina.

No, umjesto plača bebe, nju ujutro budi roktajuća simfonija. Svaka od njezinih svinja je posebna. Različiti karakteri koji se, ako čovjek zna što svinji treba, lako usklade. Neke su stidljive, neke su rođene da budu vođe. Ipak, po jednome su sve iste.

Ova šaptačica svinjama nepogrešivo procjenjuje svaki praseći pokret. Ništa ne može umaknuti njezinu istančanom osjetu za ružičasta stvorenja. Svaki roktaj ima svoje značenje. U času sve prepoznaje i udovoljava željama.

Međutim, mnogi su susjedi ove drukčije obitelji poželjeli popiti lijek kada su vidjeli da u zgradi imaju neočekivano društvo. Sve je krenulo kada se ulazom počeo širiti neugodan miris. Netko je tu, primijetili su, prljav poput prasca. No, tko ne bi popustio kada čuje koliko nježnosti Florence ima za svoju, kako kaže, djecu.

A nitko ne zna kako pomoći i uvjeriti ženu da praščići ne trebaju živjeti u stanu i to još njih 47. Ali, gdje svinja nije bijesna, valjda ni kuća nije tijesna.