Ostalo

Oni se još uvijek kunu drugu Titu!

U tjednu smo u kojem se jugonostalgičari prisjećaju nekadašnjeg dana Republike. I baš kao nekad, i ovih će dana Titovi fanovi iz cijele Hravatske hodočastiti u mjesta simbole bivše države. Ove godine čak dva autobusa iz Rijeke kreću put Jajca, kako bi obilježili 70 godina od zasjedanja AVNOJ-a. Njih čak tisuću okupljeno je u riječku udrugu Josip Broz Tito.

RTL
27.11.2013 17:48

Soba Društva Josip Broz Tito je baš kao kod svih pravih fanova posvećena njihovom idolu. Knjige, fotografije i razni suveniri nekog prošlog vremena popunili su sve četvorne metre. Ovdje se glade njegove biste, a padne i koji poljubac. Ljubav je neraskidiva.

"Društvo Josip Broz Tito Rijeka ima zadatak njegovati lik i djelo Maršala Tita . Jer je bio neposredan, znao se približiti svakome, riješavao je svako pitanje, tako vam ja imam najljepše uspomene iz svoga života", kaže Emilija Ivošević, tajnica Društva.

Isto misle svi članovi Udruge. Razmjena iskustva i emocija spona je srdaca ljubitelja Druga Tita.

Iako debelo u 21. stoljeću, misli ovih ljudi desecima su godina unatrag. Branko Vlah još pamti susret s Titom u opatijskom hotelu Kvarner i šaljivu doskočicu njegova uzora.

Današnji Titovi sljedbenici uzbuđeni su što je tik do njihovih prostorija smješten brod Galeb. Kroz žicu se dive ruzinavoj ostavštini. I dok riječka vlast još uvijek ne zna što sa devastiranim brodom, Društvu ne nedostaje ideja.

Obilazak muzeja i gradova koji čuvaju uspomene na Titov lik omiljena je aktivnost čak 1200 članova Društva. Nakon što je 2011. obišla kuću cvijeća u Beogradu, Mira je s ostalim kolegama posjetila i Kragujevac. Iznenađenje ju je čekalo u hotelu gdje je odsjedao i nikad prežaljeni vođa.

"Spavala sam u apartmanu Josipa Broza Tita. Ima posebna soba Josipa Broza Tita, posebno drugarice Jovanke i prekrasan dnevni boravak gdje je on primao goste, sve identično kako je bilo, očuvano, lijepo posloženo", kaže Mira Repeša, jedna od članica Društva Josip Broz Tito.

No ništa, prema riječima članova, ne može zamijeniti izravan susret s idolom. Upomene ne blijede ni nakon 50 godina.

"Mislim kao pojava je on meni bio nazmjenjiv. Kada su javili na televiziji da je umro, kad je stolica bila okrenuta, plakala sam kao kišna godina", kaže Nevenka Travar iz Društva.

Taj plač traje još i danas. Za neke oni su bez puta i odredišta, za druge vjerni jedinoj ikoni 20. stoljeća.