Ovaj simpatičan bračni par ni po čemu se ne razlikuje od bilo kojeg drugog. Trideset godina u braku, ljubav jaka kao i prvog dana - ponosni roditelji dvojice sinova. Ali postoji nešto što ih malo razlikuje od ostalih dalmatinskih parova - ona je katolkinja iz Splita, a on musliman iz Donjeg Vakufa.

"Mi ništa ne radimo što nije u redu najnormalnija smo obitelj, najnormalniji supružnici – roditelji, u svom poslu najnormalniji – najobičniji ljudi i nije nam jasno zašto bi to nekome trebalo smetati, a ako nekome i smeta to zaista nije naš problem", izjavila je Jadranka Kulašin.

No ipak - prije 30 godina njihova priča je zaista podsjećala na onu Romea i Julije. Bili su mladi i ludo zaljubljeni, ali za njihove obitelji to je bila zabranjena ljubav.

"Ako dvoje ljudi se vole da u svoj život ne krenu zajedno i zasnuju obitelj – ja sam to tako mislila, ali obitelj baš nije tako mislila. Oni su rekli da jednostavno to ne može ići da to nije u redu", dodaje Jadranka.

"Nama je dozvoljeno da se ženimo sa bilo kojom drugom vjerom apsolutno nije zabranjeno. Govorim sada po tim vjerskim propisima s time ako smo se oženili drugom vjerom trebali bi toj našoj ženi omogućiti sva vjerska prava njezine vjere", kazao je Kadro Kulašin.

Upravo njihove vjere razlikuju se po mnogočemu. U šali kažu da se kod njih gotovo svaki dan nešto slavi – bilo da su u pitanju islamski ili kršćanski blagdani.

"Običaj je, normalno dok su roditelji živi da nekako dođemo k njima u kuću, dogodi se češće puta da se Bajram slavi gore, a nekada se dogodi da ne možemo otići, ali onda se ovdje isto pozovu prijatelji, proslavi se, učini se obiteljska atmosfera i kud ćeš lipše", kažu supružnici.

"Mi smo samo u prednosti da imamo duplo više praznika".

Njihovu obiteljsku idilu upotpunila su i dvojica sinova. Od samih početaka odgajali su ih da izrastu u ljude bez predrasuda.

"Normalno pošto živimo ovdje nekako je logično bilo kada su krenili u školu, jednostavno da bi se lakše s većinom uklopili, normalno da smo ih upisali na vjeronauk i oni su pohađali vjeronauk. Kasnije kada je došla srednja škola – etika. Ali njima je sve to normalno".

I zaista bi trebalo biti normalno. U 21. stoljeću trebali bismo prvenstveno gledati kakva je tko osoba, a ne u što vjeruje.

Ovih dvoje ljudi pokazali su kako se za ljubav isplati boriti, polako ali uporno uspjeli su promijeniti mišljenje okoline i pokazati da onaj tko čita Bibliju ali i onaj tko čita Kuran trebaju biti jednako prihvaćeni. Ljubav, kažu, nema granica. Kako na nebu, tako i na zemlji.