Učenje postaje sve teže s godinama, ali ne zato što imamo problema s prihvaćanjem novih informacija nego zato što se ne uspijevamo 'riješiti' starih podataka, kažu američki znanstvenici čije istraživanje prenosi New York Times.

"Zamislite to kao pisanje na praznom komadu bijelog papira u odnosu na pisanje po novinama", kaže voditelj istraživanja Joe Tsien.

"Razlika nije u tome koliko je tamna tinta... nego se radi o tome da na novinskom papiru već postoje zapisi".

Znanstvenici su u okviru istraživanja genetski izmijenili mozgove miševa na način da nalikuju odraslom ljudskom mozgu. Njihovi mozgovi nisu pokazali smanjenje sposobnosti stvaranja snažnih sinaptičkih veza koje omogućuju učenje, što je iznenadilo neuroznanstvenike s medicinskog fakulteta sveučilišta Georgia Regents. No, kad su modificirani miševi ušli u odraslo doba, nisu mogli oslabiti veze koje su već postojale i stoga je za njih bilo teže formirati čvrsta nova dugoročna sjećanja.

Znanstvenici su se usmjerili na dva proteina, NR2A i NR2B za koje se već dugo zna da igraju ulogu u stvaranju novih veza u mozgu. Prije puberteta mozak proizvodi više NR2B od NR2A, a u odrasloj dobi omjer je obratan.

Potičući kod miševa proizvodnju NR2A u odnosu na proizvodnju NR2B, čime je imitiran postpubertetski mozak, znanstvenici su očekivali da će miševi imati problema u stvaranju snažnih veza. Umjesto toga, miševi nisu pokazivali nikakvih problema u stvaranju novih kratkotrajnih sjećanja, no skenovi mozga pokazali su da su se 'borili' da oslabe veze koje su stvorila starija dugotrajna sjećanja.

"Ono što naše istraživanje sugerira je da se ne radi samo o jačanju veza nego slabljenju drugih setova veza koje stvaraju holistički obrazac sinaptičkih veza koji je važan za formiranje dugotrajnog pamćenja", kaže Tsien.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Scientific Reports.