"Ja sam Tony Lepore. Zovu me i rasplesani policajac. Dolazim iz Providencea na Rhode Islandu. Promet preusmjeravam na svoj način već 27 godina." I pravo je čudo što se ljudi u Providenceu ne sudaraju jedni s drugima. Čak ni ne trube i ne psuju, već pozdravljaju svog omiljenog prometnog policajca, jer tko bi vas drugi nasred ulice naučio najbolje plesne pokrete?

I tako radi sve od 1984. Tada se slušala drukčija glazba i vozilo prema drukčijim pravilima koje je rasplesani Tony odlučio malo prilagoditi sebi.

"Jednog mi je dana bilo dosadno. Ja mogu i plesati i pjevati, a otkad sam bio mali, želio sam biti zabavljač. Napravio sam nekoliko okreta i pokreta rukom, a ljudi na cesti su bili oduševljeni", kaže Tony.

On nije jedini rasplesani policajac. Vlasti su u gradu Charlotte angažirali cijelu skupinu jer su vidjeli da vozačima popravljaju raspoloženje. Ipak, teško da bi nenaviknuli vozači razaznali tko nakon ove komande ima prednost.

"Da radim u nekom drugom gradu gdje me ne znaju, mislim da bi ovo sve jako dekoncentriralo vozače. Ali većina ljudi u Providenceu čak raspoznaje i zvuk moje zviždaljke", rekao je Tony.

Tony je u mirovini već 24 godine. Ali jako se začudio kad su ga nadređeni jednom nazvali i zamolili da za vrijeme blagdana preusmjerava promet na svoj način. To je bila ponuda koja se ne odbija.

Jednom prometni policajac, uvijek prometni policajac. Još nije tražio beneficirani radni staž, iako bi mogao jer ovakvi pokreti moraju ostaviti traga. "Moji zglobovi trpe. Ali samo moj kiropraktičar zna u kakvom su stanju", kaže.

Njegov ples traje deset dana na godinu. Rekli bismo da ostatak godine uvježbava plesne pokrete, ali jasno je da se ovakva strast ne može uvježbati. Ona u trenutku inspiracije sama dolazi.