Zbog kompjuterskih igrica djeca sve rjeđe odlaze u parkove i igraju igre bez kojih starije generacije nisu mogle zamisliti svoje djetinjstvo. Parkovi su sve pustiji, a stare igre zaboravljene. U to smo se uvjerili posjetivši park u jednom zagrebačkom kvartu.

Prva igra koju smo pripremili za klince da vidimo kako se snalaze u nekim starim igrama je – školica! Školica očigledno više nije popularna, pa da vidimo kako stoje s drugim igrama.

Potom smo im predstavili nešto samo i za djevojčice, a to je nekada iznimno popularni gumi-gumi. Obična guma za gaće nekada je bila dovoljna da se oko nje okupe sve djevojčice iz kvarta.

Okej, lastiku imamo, ali što s njom, pitale su se djevojčice...

Razlog izumiranja društvenih igara iz parkova, kažu mnogi, kompjuterske su igrice. Tako smo upoznali i Gorana, profesora tjelesnog odgoja čija djeca, trogodišnja Petra i šestogodišnji Bruno stalno igraju kompjuterske igrice, ali ih se i u parku često može sresti.

"Pa zapravo njima je to sastavni dio života, oni nisu naučili pisati na pisaću mašinu, nego je njima touchscreen nešto s čime su se prvi puta susreli", kazao je Goran Vlaslavić, profesor tjelesne i zdravstvene kulture.

Za razliku od ljuljanja u parku, atmosfera kod kuće bila je nešto napetija. Umjesto za ljuljačku, otimalo se za joystick.

Dok je Bruno igrao Skylanderse, Dora je otkrila novu strast – opremu za snimanje slike i zvuka.

Neki roditelji osuđuju moderno vrijeme jer su parkovi pusti, a police pune kompjuterskih igrica, no ne gledaju svi na taj način. Neki smatraju da takve igre djecu nečemu i nauče.

"Naravno, nauče i od jezika, većina je igrica na engleskom, dobro je za koordinaciju, pogotovo ako igraju ove igrice koje se pokretima igraju".

Kao i mnoge druge stvari, sve je stvar dobre mjere. Malo parka i sunca, malo kompjuterskih igrica. Na kraju krajeva, one neće nestati, stoga ih treba pametno dozirati, a ne ih klincima oduzimati. A kada zasja sunce, svi u park dok ne padne mrak.