Kada je prošlog ljeta cijela Hrvatska tugovala za najvećim Oliverom Dragojevićem, jedno je lice bilo posebno tužno. Njegov nećak Petar Dragojević s nevjericom se opraštao od svog strica i glazbenog uzora.

"Kad ti je netko toliko blizak jako je teško. Pronalaziš olakšanje u obitelji i djeci, ali uvijek se prisjetiš nekih trenutaka", iskreno priznaje.

Odrastanje uz Olivera uvijek mu je u lijepom sjećanju, a najemotivniji su mu trenuci uz strica zapravo oni najveseliji.

"Najintimniji trenuci su bili kad bi igrali na balote i tako. To su oni trenuci kad pamtiš najljepše stvari, ljeti bi se samo smijali. On je legeda koja je obilježila glazbu. Čast mi je imati njegove gene", zaključio je.

Oproštaj koji je Hrvatska pripremila za posljednje zbogom legendarnom Oliveru – tvrdi Petar – ovog bi morskog vuka jako razljutio.

"On bi rekao da smo mi luđaci. Uvijek je bio skroman i takav je ostao, to je bilo njegovo najveće obilježje."

On je za glazbenu inspiraciju imao Olivera, a njegovo četverodjece, kada je glazba u pitanju, već od malih nogu prve note uče od njega.Zaglazbu, čini se, ima najmanjevremenajer je svakodnevica za njega, suprugu i njihovu djecu prilično užurbana.

Ipak, priprema nešto u glazbenom studiju. Petar se sprema na Splitski festival i otkriva da nema baš nikakva očekivanja, osim da ljudi prepoznaju pjesmu Upravo mu je to njegov Oliver uvijek govorio: bitna je pjesma, a ne pobjede i nagrade.