Latković je, uz novac, direktoru Željeznica Srbije poslao i pismo u kojem mu je objasnio kako se u prosincu 1959. godine švercao u vlaku jer nije imao novca.

Kako mu se život bliži kraju počeo se preispitivati o odlučio kako ne želi nikome ostati dužan te platio vožnju.

Iako su mu Željeznice Srbije htjele vratiti novac, jer je obveza plaćanja zastarjela, Milovan ga ni pod koju cijenu nije želio primiti natrag.