Ima jedna zemlja na brdovitom Balkanu u kojoj je, kažu, more bistrije od ljudi. A među tim ljudima ima čak 360 tisuća nezaposlenih.

Budući da besposlen pop i jariće krsti, u našoj maloj kifli sve je više pokrštenih malih rogonja, koje ćemo, za ovu prigodu, zvati referendumima. Tako smo na jednog, koji nije donio baš nikakve promjene, već spiskali 48 milijuna kuna.

Sve da su nam i stari Rockfeller i neki bogati šeik ostavili sve svoje bogatstvo, teško da bi nam bilo dovoljno za sva ZA i PROTIV kojima se volimo baviti. Eto, na redu nam je, čini se, zaokruživanje tih papirića i po pitanju vukovarske ćirilice. A smiješi nam se i ono o koncesijama autocesti.

Pa kad nas je već krenulo, evo i našeg doprinosa tom suludom trošenju para.

Recimo, zgodno bi bilo referendumom zabraniti ulazak u javni prijevoz onima kojima voda i sapun služe samo za ukras.

Razmišljali smo pomno i o referendumu protiv kriške namazanog kruha koja uvijek padne na tu slasnu namazanu stranu.

Doduše, sve manje novca imamo i za kruh i paštetu, a kamoli za neke konkretnije oblizeke. I zato bi referendumom trebalo zabraniti trgovačkim centrima da im proizvodi koštaju nešto nešto pa 99 lipa. I tetama na blagajnama narediti da nam tu jednu lipu uredno vraćaju.

Kažu neki analtičari da nam trgovački lanci, na toj jednoj lipi, na godinu maznu više od dvije milijarde kuna. Zamislite koliko bismo divnih referendumića za te pare mogli organizirati. Tada bismo sigurno proveli i onaj o povratku Tajči iz Amerike.

A kad već trošimo, trebali bismo koji milijun kuna potrošiti i na referendum kojim bi u Ustav ušlo da najpoznatija hrvatska seka, Nevenka Bečić mora promijeniti frizuru.

I tako referendum po referendum, spiskali bismo mi u tren godišnji proračun i Kine i Amerike i Burkine Faso. S time da smo, po siromaštvu, sve bliže ovoj potonjoj, afričkoj državici inače poznatoj kao jednoj od najsiromašnijih na svijetu.

Ali ne bojte se vi Burkinjani, sad ćemo mi nabrzinu organizirati neki od ovih uzaludnih referenduma i izgurati vas s dna te nesretne kolone. I bit ćemo siromašni i sretni jer smo tamo nekim manjinama ukinuli neka prava. I kome onda još treba posao i novac. Od toga se u ovoj našoj maloj kifli očito ne živi.